Čudni običaji u svijetu za koje ne znamo

Svaka zemlja i nacija imaju svoje običaje, tradicije i navike. Što je nekima čudno i bizarno, drugima je sasvim normalno i prihvatljivo. Iako su neki običaji zabavni i ne štete nikome, drugi vjerojatno imaju ozbiljan utjecaj na fizičko, ali i psihičko zdravlje.

Neki običaji se u nekim zemljama i dalje njeguju, pogotovo među starijim generacijama, koje su vezane za nasljeđe koje su im ostavili njihovi predci, bez obzira koliko bili ostatku svijeta čudni. Mlade generacije u nekim kulturama pobunile su se protiv tradicija koje nanose bol i narušavaju fizički izgled mladim ljudima.

Netradicionalni/tradicionalni brakovi

Hong Kong ima posebnu slobodu koja se tiče razvoda braka. Iz Zakona o razvodu povučen je dio koji daje pravo ljudima da se razvedu ukoliko se radi o nevjeri. Međutim, ako je supruga uhvatila muža u prijevari ima ga pravo ubiti. Takva kazna moguća je samo ako ga ubije golim rukama, jer hladna i vatrena oružja nisu dopuštena.

U Saudijskoj Arabiji postoji drugačiji običaj. Žena može zatražiti razvod ako joj muž svakoga jutra ne donese kavu. Ovo je dobar primjer kako biti dobar suprug.  

Rat rajčicama u Španjolskoj

Tradicija koja je počela 1945. godine u Bunolu, u blizini Valencije, traje još i danas. Tradicionalni rat rajčicama nastao je iz svađe prodavača na tržnici koja je prerasla u gađanje rajčicom. Tomatina ipak nije samo nesmotreno gađanje rajčicom, nego ipak postoje pravila. Odvija se posljednje srijede u kolovozu svake godine i traje točno sat vremena – od 10 do 11. Kako ne bi potrošili previše novca na kupnju rajčica, one se dopremaju iz pokrajine Extremadure, jer su tamo najjeftinije. Kad festival počne, sve što trebate napraviti je, uzeti rajčicu u ruku i zdrobiti je prije nego što je bacite na nekoga.

Ideali ljepote

Ako ste mislili da su ideali ljepote za koje znamo pretjerani, sigurno niste znali kako idealna ljepota izgleda u raznim plemenima. U plemenu Padaung, koje živi na granici Tajlanda i Burme, djevojčicama od pet godina se stavlja prvi bakreni prsten oko vrata, a nakon pete godine stavljaju se po dva prstena koja su iznimno teška. Njihova svrha je deformirati ključnu kost i izdužiti vrat. Žene s već izduženim vratovima nazivaju se „žene žirafe“.

Tetovaže na licu

U plemenu Čin od 11. stoljeća djevojčicama između 12. i 14. godine tetovirali bi lice i stavljali velike naušnice koje bi im uništile uho. Lice bi se tetoviralo u različitim stilovima. Cilj tetovaža po cijelom licu je da bi djevojke učinili ružnima, kako ih otmičari, koji su harali tim područjem, ne bi oteli.

Vrijednost djevojke prema veličini tanjura

U plemenu Suri u Etiopiji običaj je, kada djevojčice dođu na prag zrelosti, vađenje prednja dva zuba i sječenje donje usne u koju se potom stavlja glineni disk. Vrijednost djevojke procjenjuje se prema veličini diska u njenim ustima. Što je tanjur veći to je djevojka ljepša i vrjednija. Veličina diska ima glavnu ulogu kod vjenčanja. Prema veličini tanjura, otac djevojke može tražiti više ili manje darova od mladoženjine obitelji. Iako je bizaran, taj običaj se i danas njeguje. Mlade djevojke ovog plemena su prve koje su se pobunile protiv ovog običaja i odbile podnositi nepotrebnu bol.

Kanibalizam kao znak poštovanja

Suvremeno društvo na kanibalizam gleda kao na necivilizirano i neprihvatljivo ponašanje pojedinaca koji iz različitih razloga konzumiraju ljudsko meso. Antropolog Beth Conklin izmislio je naziv „suosjećajni kanibalizam“ za ritual koji prakticira pleme Wari iz zapadne amazonske prašume. Wari konzumiraju meso „samo“ preminulih rođaka i tako mu iskazuju poštovanje. Za njih standardno ukapanje u zemlju nije prihvatljivo jer je zemlja sama po sebi prljava pa bi se tako i pokojnik mogao „uprljati“, a svi povezani s pokojnikom ne bi mogli prestati razmišljati o odsutnosti osobe.

Strašila za Novu Godinu

Iako je običaj za Novu godinu paljenje vatrometa i ispijanje šampanjca, u mnogim zemljama diljem svijeta nije tako. U Ekvadoru se na ulicama, točno u ponoć, spaljuju strašila. Lutke se izrađuju od papira i piljevine, a najčešće imaju lica političara, poznatih osoba, ali i prijatelja i obitelji. Spaljivanjem se Ekvadorci pozdravljaju sa starom godinom i svim lošim što je donijela, a spaljivanje lica prijatelja ima pozitivan učinak jer mu donosi sreću i blagostanje.

Sječenje prstiju kao znak tuge

Kada osoba  umre, svi tuguju na svoj način. Pleme Dani u Indoneziji ima specifičan način iskazivanja tuge za preminulim članom obitelji. Osim što pokazuju emotivnu bol, žene si nanose i fizičku bol koja podrazumijeva sječenje jednog dijela prsta na ruci. Prije nego se postupak realizira, cijela ruka se uveže užetom kako bi utrnula, a rane se spaljuju kako bi nastao ožiljak. Danas taj običaj prakticiraju većinom starije žene, a mlade djevojke posežu za uobičajenim tugovanjem kakvo je i nama poznato.

Malo drugačiji Božić

Poznato je kako se slavljenje Božića svugdje odvija na drugačiji način, ali za ovakve tradicije još niste čuli. U Venezueli postoji „tradicija na kotačima“ u kojoj svi ljudi koji idu na misu – idu na rolama. Kako bi pružili sigurnost građanima, zatvaraju se ceste kako bi se rolanje nesmetano odvijalo. U Norveškoj se boje vještica pa sakrivaju svoje metle. Kod Norvežana ta noć poznata je kao vrijeme kada vladaju vještice i zli duhovi. Vjeruju da će vam ukrasti metle, ako je ne sakrijete, i odletjeti.

U cijelom svijetu nalazimo običaje koji više ne bi trebali postojati, s obzirom na to da živimo u civiliziranom društvu, koje ne zahtjeva velike žrtve poput rezanja prstiju. Plemena koja žive u „svom svijetu“ ne žele se, ali ni ne znaju kako se odreći svojih običaja i prigrliti neke nove. Mnoge kulture potiču širenje zabavnih običaja, koji ne štete nikome, dok oni koji uzrokuju bol i narušavanje fizičkog izgleda nailaze na otpor.

Od čudnih do zabavnih običaja, kad se osvrnemo na naše, ne čine se toliko lošima.