„Crveno“ – predstava teatra Exit u koprivničkom Domu mladih

Teatar Exit je u petak, 10. travnja, u Domu mladih gostovao s dramom Crveno američkog autora Johna Logana, u režiji Matka Raguža. Radi se o slojevitoj drami u kojoj dva lika – slikar Mark Rothko i njegov asistent Ken (glumci Siniša Popović i Filip Križan) u seriji ozbiljnijih, ali inteligentno konstruiranih dijaloga – postepeno otkrivaju koji ih sve problemi tište.

Radnja je smještena u ateljeu ekspresionističkog slikara Rothka, a vrti se oko postave serije murala za jedan restoran, zbog čega on odlučuje zaposliti mladog asistenta, također slikara. Rothko je poznat i etabliran slikar prepoznatljivog stila, a mladi se Ken tek treba razviti u umjetničkom smislu. Glavni element predstave je postavljen kontrast koji se iščitava iz odnosa slikara i asistenta, kroz čiju se prizmu propitkuje i ulazi u čitav niz tema: od umjetnosti, preko filozofije, do egzistencijalnih pitanja.

Rothkova taština i egocentrizam u početku sputavaju neiskusnog Kena, što se najbolje vidi u čestim napomenama o tome kako treba pročitati i proučiti čitav niz poznatih filozofa – poput Nietzcshea, Schopenhauera, Freuda i Junga. Međutim, nakon određenog vremena otkriva se da Rothka muči strah od sveopće prolaznosti umjetničkih djela. Tome ne pomaže ni pitanje koje postavlja asistent, a vezano je uz realnu vrijednost njegovih djela. Ken propitkuje ima li zaista Rothkov opus umjetničku vrijednost ili je pravi razlog za njihovo stvaranje pozamašna svota novca koju bi trebao dobiti za rad. Sam Rothko ogorčen je ljudima koji kupuju njegova djela, smatrajući da ih ne razumiju ili do njih ne dolazi poruka koju je on htio poslati, što ga ne sprječava da ih prodaje.

U komadu postoji više klimaksa do kojih dovode argumentirane rasprave. One se sastoje od zasebnih monologa koji intelektualnom igrom otkrivaju stajališta dvojice umjetnika o stvaranju u umjetnosti, a svaka završi dinamičnim raspletom, pritom otkrivajući pomalo tragičnu pozadinu dvojice protagonista. Tako otkrivamo da je Rothkov strah da mu „crno ne proguta crveno“, što bi trebao biti simbol pobjede smrti nad životom jer je crvena koju koristi u različitim varijacijama i s kojom se poistovjećuje.

S druge strane, Kena crvena boja podsjeća na krv i mračni prizor iz djetinjstva kada je izgubio oba roditelja. Kroz razvoj radnje naslućuje se da Ken u odnosu s Rothkom traži ono što je tada izgubio.

Temperament njihovih dijaloga glavni je pokretač katarze u predstavi. Rothko je star i iskusan, a njegovo stvaralaštvo već je dosegnulo vrhunac. Kenovo vrijeme tek dolazi, a svoju bi sreću trebao potražiti negdje drugdje.

Na kraju, može se reći da su Siniša Popović i Filip Križan tijekom sat i pol vremena predstave u dobro popunjenom Domu mladih napravili odličan posao. Tim više što je predstava ozbiljnija, a u Koprivnici se ne može često gledati nešto takvog tipa.