Crna mrlja iz duge UFC-ove povijesti

Prvi dan rujna 2012. godine trebao je biti dan u kojem će se društvo skupiti, popiti par piva, te na televiziji pogledati pravi „fajt“ između tada rastuće zvijezde Jona Jonesa i legende ovog sporta, Dana Hendersona. Međutim televizija je ostala ugašena, piva su popijena, a borba se dogodila nije.

UFC 151 umro je otprilike tri tjedna prije nego što se trebao odviti, iako je službeni datum smrti 23. kolovoz. Naime Henderson je na jednom treningu zaradio ozljedu koljena te je odmah otišao liječniku koji mu je rekao da postoji mogućnost da ipak nastupi na priredbi za tri tjedna. Treba spomenuti da Henderson do tada u karijeri ni jedanput nije odbio ili propustio borbu, te je njegov ponos jedan od ubojica UFC-a 151. Tjedan dana prije priredbe ‘vrag je odnio šalu’ i Henderson je vidio da je koljeno i dalje u lošem stanju te je nazvao Whitea i otkazao borbu.

Predsjednik UFC-a tada je krenuo u misiju pronalaženja borca koji bi se bio voljan boriti s Joneson praktički bez priprema. Prvi borac koji je dobio poziv je bio Lyoto Machida, ali on je rekao da bi mu trebalo više od par dana priprema, potom je White kontaktirao čovjeka kojem je Jones prethodne godine uzeo pojas, Maurizia „Shoguna“ Ruau. Međutim on nije želio riskirati svoju drugu priliku protiv Jonesa samo s tjedan dana priprema. Kako se je dan bližio kraju nije poznato koga je sve UFC kontaktirao, ali svi borci su odbili potencijalnu borbu.

UFC se je tada okrenuo čovjeku za kojeg su bili sigurni da neće odbiti borbu. Na Hendersonovo mjesto trebao je uskočiti njegov prijatelj i bivši kolega Chael Sonnen. UFC šefovi mislili su kako su uspjeli nemoguće, spasili su event. Međutim, tada se je dogodilo nešto što White i kompanija nisu očekivali ni u najluđim snovima, Jones je odbio tu borbu na prijedlog svojeg trenera Grega Jacksona.

Dana White održao je konferencijski poziv s novinarima kako bi im priopćio lošu vijest. Pošto priredba više nije imala glavnu borbu, promocija se je po prvi ali ne i zadnji put odlučila potpuno otkazati event.
„UFC 151 biti će zapamćen kao priredba koju su Jon Jones i Greg Jackson ubili“, rekao je tada Dana White.
Tada je počelo natjecanje u prebacivanju krivice. Predsjednik UFC-a nije oklijevao kada je trebalo svu krivicu prebaciti na Jonesa i Jacksona. White je Jonesov postupak odbijanja protivnika nazvao jednim od najodvratnijih i najsebičnijih stvari koje je jedan borac ikad napravio.

„Ovo utječe na 16 života, na njihove obitelji. Djeca se vračaju u školu. Lista ide dalje i dalje, sav taj novac koji je potrošen na pripreme boraca, lista ide dalje i dalje. Kao što sam rekao, mislim da ovaj Jonesov postupak neće proći dobro kod fanova i sponzora, nositeljima prava prijenosa i ostalih boraca. Naravno Jones je bogat, što njega briga što je otkazao priredbu? Ali ostalih 20 boraca na popisu zaradilo je otprilike pola milijuna dolara koje su im Jones i Jackson uzeli iz džepova. Ni jedan šampion ili borac u glavnoj borbi priredbe to nikad nije učinio“, izjavio je White.

White nije ostao dužan ni čovjeku koji je svojem borcu savjetovao da ne bi bio dobar potez boriti se protiv potpuno drugačijeg tipa borca nego onog za kojeg su se pripremali mjesecima.

„Jackson je ubojica sporta. Ovaj tip je s druge planete. Nikad nisam vidio ovakvo nešto u svojem životu.“
Naravno, nisu se svi složili da je problem bio tako jednostavan.

Naposljetku, nije ovo bila prva glavna borba večeri koja se je u tako kratkom roku prije samog eventa otkazala. Da je UFC angažirao jači uvodni program, možda bi event pretrpio otkaz ove jedne borbe.
Na kraju su se Jones i Jackson morali ispričati. Jones se je putem Twittera ispričao fanovima i kolegama ali nije se složio da je sva krivica na njemu napisavši: „Nosio sam križ zbog odluke koju je moja kompanija donijela.“

Jackson je ostao kod svojeg, te je i dalje smatrao da nije pametna odluka boriti se.
„Pitali su me smatram li je li pametno prihvatiti borbu samo tri dana ranije i ja ne mislim da je to pametno. Tri dana do borbe s tipom takvog kalibra nije pametna odluka. Ne pokušavam uništiti sport ili otkazati priredbu. Ne kužim se u takve stvari ali mislim da to nije mudar plan za ostvarivanje nečeg“, rekao je tada Jackson.

Otkazivanje je imalo dugoročne posljedice za sve uključene. Bacajući jednog od svojih najvećih talenata u to vrijeme pod bus, Dana White je Jonesa u najboljem slučaju pretvorio u nezadovoljnog radnika, a u najgorem u neprijatelja. Međutim, isto kako je bio ljut na Whitea, tako su i fanovi bili ljuti na njega. Prije cijelog tog fijaska bio je jedan od najpopularnijih i najvoljenijih boraca u ‘roosteru’, međutim nakon toga je postao poznat kao ‘zločesti dečko’ UFC-a. Također jedna dobra stvar izrodila se je iz svega toga. Danas UFC angažira zamjenske borce za svoje glavne borbe, međutim to i dalje ne rješava glavni problem. Kompanija i dalje svoje priredbe sastavlja ‘pretanko’. Iznenađuje koliko priredaba bi se raspalo baš kao i UFC 151 da se nešto desi s borcima iz glavne borbe.

Nakon cijele te zbrke UFC je odlučio slijediti razum i logiku te je svoj sljedeći veliki event organizirao s dovoljnim razmakom za pripremu, te dovoljno jakim uvodnim programom, te eventualnom zamjenom ukoliko se netko iz glavne borbe ozlijedi. Krivo! Dana White i UFC kao da ništa nisu naučili, UFC 152 organizirali su samo tri tjedna nakon što se je UFC 151 trebao održati, i to opet s Jonesom u glavnoj ulozi. Nakon cijelog tog kaosa kod pronalaženja Jonesu izazivača u tako malo vremena, UFC-ov briljantni plan je bio ponoviti sve to ispočetka, ali sada si dati tri tjedna a ne samo jedan. I naravno da je opet bilo problema.

Lyoto Machida trebao je biti izazivač Jonesu na UFC-u 152, međutim tražio je vremena za dodatne pripreme jer mu 21 dan nije bio dovoljan. Njegov menadžer Ed Soares rekao je:
„Lyoto vjeruje kako ima velike šanse za pobjedu protiv Jonesa sljedeći put kad se susretnu, ali želi doći u Octagon potpuno spreman.“
Whiteu se to nije svidjelo te je Machidi čak i oduzeo status izazivača broj jedan. Umjesto njega Jones je svoju titulu branio protiv Vitora Belforta, bivšeg prvaka poluteške kategorije.

Borba protiv Hendersona na kraju se nikad nije materijalizirala u UFC-u, ali su se zato susreli u grappling natjecanju sljedeće godine, te je Jones lagano svladao svojeg puno starijeg protivnika.

Što se tiče UFC-a, koji nikad prije ovog nije otkazao event i koji je tretirao cijelu ovu situaciju kao nacionalnu tragediju? Dvije godine kasnije otkazao je još jednu, ovog puta zbog ozljede Josea Aldoa par tjedana prije UFC-a 176. Nekako taj otkaz nije trebao puno upiranja prstom i širenja krivnje. Život je jednostavno išao dalje!