Cijankalij §218: Povratak radio drame u sferu aktualne zbilje
Umjetnički kolektiv MONTAЖ$TROJ (Montažstroj) sa svojim najnovijim projektom Cijankalij §218 plijeni pažnju na društvenim mrežama, kao i domaćem virtualnom medijskom prostoru.
U obliku multimedijskog projekta koji je najviše angažiran putem radio drame, radi se o indirektnom komentaru na društvenu problematiku pobačaja koja je ponovno aktualna ovih dana.
Pokazatelj je to drugačijeg umjetničkog angažmana koji je na neki način tipičan za stvaralaštvo Montažstroja, budući da su i inače poznati po inovativnosti i neuobičajenom pristupu istraživanju društvenih tema putem kazališta i performansa.
Neuobičajeno je to što se odabrala radio drama (a budući da se izvorno ne pušta preko neke radio stanice negdje naziva jednostavno ‘audio drama’ ili kako je sami oslovljavaju, ‘zvučna rekonstrukcija’) kao pomalo zaboravljeni umjetnički medij koji danas slušaju rijetki i koji nije izričito popularan.
foto: facebook
Drama Cijankalij, Paragraf 218 izvorno je dramsko djelo njemačkog autora Friedricha Wolfa nastalo još 1928. godine kada je u Njemačkoj vrijedio zakon o zabrani pobačaja. Upravo je ključni Paragraf 218 kaznenog zakonika Njemačkog carstva glasio: „Trudnica koja namjerno pobaci ili ubije svoj plod u utrobi kažnjava se kaznom zatvora do 5 godina“. Radi se o socijalnoj drami koja je inspirirana tim zakonom u vrijeme velikog siromaštva i socijalne nesigurnosti.
Radio drama, kao glavni nositelj izvedbenog dijela, sastoji se od osam dijelova, uključujući i uvodni, nulti. Sav sadržaj može se poslušati i vidjeti besplatno putem njihove web stranice. Osim samog sadržaja radio drame koji je dostupan na internetu, projekt je praćen i s akt fotografijama, kao i s video teaserima kojima najavljuje objavu novog dijela radio drame, budući da se svaki novi nastavak objavljuje s određenim vremenskim odmakom.
Osim multimedijalnosti, specifičnost ovog projekta leži u načinu na koji se propagira, što u sebi nosi zasebnu priču. Budući da je projekt svima dostupan i besplatan, fokus se tim lakše stavlja na poantu i poruku samog djela. Web stranica je posebno kreirana za taj projekt i, osim poveznica na fotomaterijal, video teasere i podcast s audio sadržajem, nudi se i popratni sadržaj vezan za sam projekt, kao što je informativni i istraživački povijesni dio o autoru, njegovom djelu, samoj drami, njezinom povijesnom kontekstu i kazališnoj verziji drame.
Njemačka praizvedba 1929, foto: cijankalij..montazstroj.hr
Drama je pisana za kazalište u osam prizora, što se upriličilo i u ovoj verziji Montažstroja, podijelivši je na osam nastavaka uz uvodni, nulti dio. U radio drami važan dio ima početna naracija i glazba što odmah na početku dočarava blago negativnu i hladnu atmosferu, nagovještavajući ozbiljniju dramsku radnju.
Drama se zatim nastavlja u obliku dijaloga likova koje veže socijalna nesigurnost, kao i neka vrsta anksioznosti koja se iščitava iz same radnje. Srž drame jest neželjena trudnoća mladog para koji zbog egzistencijalnih pitanja razmišlja o pobačaju.
Iako je premisa i opredijeljenje autorske ekipe očita iz same kampanje te je nastala kao kritički koncept sveopće konzervativizacije društva i direktan odgovor svima koji razmišljaju o zakonskoj zabrani pobačaja, treba uzeti u obzir tadašnju (iz vremena kada je drama nastala) medicinsku praksu oko izvođenja pobačaja.
Slično kao i kod kratke priče „Brda kao bijeli slonovi“ Ernesta Hemingwayja, drama oko odluke hoće li ili neće izvesti pobačaj bila je u ono vrijeme puno veća nego što je ona danas, budući da je statistika smrtnosti iznosila više od 50 %.
foto: facebook
Danas, kada to i nije pitanje života i smrti, utoliko je slična onom vremenu s obzirom na socijalnu situaciju i jednako tako nesigurnu egzistenciju. Podnaslov „Ljubav & ekonomija“ nagovještava i dramski sukob koji nastaje iz cijele te situacije koji opisuje, ali i istražuje ovisnost i tog, ekonomskog faktora koji na prvi pogled nema (ili barem ne bi trebao imati) veze s osjećajima ljubavi u njihovom odnosu. Upravo je nemogućnost pronalaska sigurnog i stalnog posla još jedna od prepreka skladnom ljubavnom odnosu.
Ono što je specifično za radio drame jest prenaglašenost gesta kod glumaca, što je za prirodu medija gotovo i neizbježno, budući da slušatelj nema drugog kanala da bi na drugačiji način prepoznao emotivno stanje kod likova. Ono što dodatno pridodaje atmosferi su i popratni zvukovi i šumovi koji vjerno dočaravaju radnje i kretnje likova u zamišljenom komornom prostoru gdje se radnja i odvija.
Glumačku ekipu čine: Daria Lorenci Flatz, Tihana Lazović, Adrian Pezdirc, Sven Jakir, Dado Ćosić, Suzana Nikolić, Goran Grgić, Nina Violić, Vilim Matula, Bojan Navojec, Lukrecija Tudor, Urša Raukar i nedavno preminuli Ante Perković. Narator je Ivana Dragičević, a režiju potpisuje Borut Šeparović.
Ovakav multimedijalni pothvat svakako je zanimljiv zaokret produkcije Montažstroja koji pokazuje da se, vođen na pravi način, pomalo zapostavljen medij radio drame može vratiti u život i biti relevantna podloga za slanje važnih društvenih poruka.