„Bumblebee“ – odličan prequel više ne tako dobre franšize „Transformers“

20. prosinca u kinima je izašao film „Bumblebee“ – spin off „Transformera“, koji je zapravo flashback iz 1980-ih te nam prikazuje priču šutljivog robota Bumblebee-ja koji nalazi utočište na otpadu u malom kalifornijskom oblanom gradu te ga pronalazi mlada djevojka Charlie koja će uskoro napuniti 18. godina. Međutim Charlie pojma nema da ta mala stara pokvarena žuta „buba“ i nije baš obična.

Nakon toga što je Michael Bay franšizu učinio totalno nejasnom i odveo ju vode neprestanih CGI borbi od kojih te zabole oči, činilo mi se da više nemam što očekivati od ove franšize. Međutim novi film koji je posvećen najpoznatijem autobotu je ispao sasvim ok te djeluje poput gutljaja sviježeg zraka u velikom gradu.

Nakon što su prihodi od petog i tada posljednjeg  filma drastično pali bilo je odlučeno franšizu prepustiti nekom drugom te je ulogu redatelja dobio Travis Knight u čijem je spisku samo jedan animirani film „Kubo“, koji su kritičari i publika jako dobro prihvatili.

Travis je odlučio ne izmišljati „toplu vodu“ već je sve snimio po šabloni, a u tome mu je pomogla i Christina Hodson. Upravo zahvaljujući njima priča je puna klišeja, ali je u isto vrijeme i slatka.

Priča mi se svidjla upravo zbog toga što se radnja odvija u osamdesetima te je to jako dobro dočarano u filmu malim detaljima koji su nam prikazani na ekranu : kazetama, analognim radijima, walkmanom koji Charlie koristi. Posebno bih volio izdvojiti i soundtrack koji se sastoji od pjesmi poput Tears for Fear i Duran.

Ovaj film je poseban zbog toga što ga je mogao pogledati čak i onaj koji nije upoznat sa cijelom pričom transformera jer se kroz film prikazuje prijateljstvo između Charlie i samog autobota Bumblebeea koji su veoma slični, oboje su „outcasti“. Charlie ima teške odnose u obitelji te joj jako fali njezin preminuli otac, a bumblebee je bio prisiljen napustiti Cybertron zbog toga što je stanje postajalo sve lošije.Film je imao dosta emocionalnih scena i prozra te se upravo zbog toga film osječao više obiteljskim nego akcijskim (unatoč kasnijim prizorima bitke bez kojih film o transformerima ne može)

Specijalnih efekata nije nedostajalo i bili su na razini međutim jedina bio je 3D koji me je razočarao, pošto su prijašnji filmovi bili puno bolje prilagođene IMAX-u i 3D tehnici.

„All in all“, osobno mogu preporučiti ovaj film kako fanovima transformera tako i običnim gledateljima koji nisu upoznati sa pričom. Bio je to novi pogled na način stvaranja filma o transformerima. Priča će svima donijeti osjećaj nostalgije, kako mlađima tako i starijima. Međutim one prave obožavatelje akcija i borbi između robota ovaj film neće previše usrećiti.