Borislav Prajz otkriva kako je danas biti medicinski tehničar u Hrvatskoj: “Riječ može biti kao kirurški nož, ali i otvara i sva vrata”

U medijima smo mogli slušati o deficitu medicinskih sestara/tehničara u Republici Hrvatskoj i o njihovom odlasku u inozemstvo. Borislav Prajz do sada je radio kao medicinski tehničar u početku u Istarskim ugljenokopima Tupljak jednu godinu. Zatim u KBC Rijeka jednu godinu te u Labinu u Službi za hitnu medicinsku pomoć oko 28 godina, a zadnjih pet godina radi u Patronaži „ dr. Lino Peršić“ Labin.

Zanimanje današnjeg medicinskog tehničara

Zašto ste odlučili postati medicinski tehničar?

Slučajna igra okolnosti. U ono vrijeme ne bih nikada izabrao zvanje medicinskog tehničara. Ja i prijatelj smo upisali u Medicinskoj školi Pula za zdravstveno-laboratorijskog  tehničara. Trebali smo biti prva generacija u Puli. Kako nisu imali predavače i mogućnosti održavanja vježbi, sve su nas stavili u medicinske tehničare neposredno pred početak školske godine. Tako da više nije bilo mogućnost mijenjanja usmjerenja.

Kako biste opisali Vaš posao?

Svoj posao doživljavam kao veliki izazov pošto je dinamičan, složen i zahtjevan. Također, svaki dan je drugačiji. Provodimo patronažnu zdravstvenu zaštitu trudnica, kronično bolesne djece i odarslih osoba, babinjača i novorođenčad, dojenčadi i male djece, osoba sa invaliditetom te starijih osoba. Održavamo tečajeve za trudnice, savjetovalište za kardiovaskularne bolesti. Uz to provodimo preventivne akcije u skolpu „Labin Zdravi grad“ i održavamo klubove umirovljenika gdje kontroliramo tlak, šećer i kolesterol.

Jedini ste muškaraca na odjelu, a općenito rijetki su muškarci u ovom poslu. Kako su Vas prihvatile kolegice?

Kolegice su me prihvatile sa velikim zadovoljstvom. Svi smo generacijski isti i nekad smo radili zajedno. Jako su profesionalne i uvijek se mogu osloniti na njihovu pomoć i savjet. Isto tako svi smo vrlo složni i uvijek smo tu jedni za druge.

Kako započinje Vaš uobičajeni radni dan?

Radni dana nam započinje svako jutro sa radom u Savjetovalištu za  prevenciju KVB, te odlaskom na teren u obilazak ljudi.

Kakvi su Vam radni uvjeti?

Radni uvjeti su nam jako dobri s obzirom da svatko ima svoje računalo i službeni auto. Također, pretežno radimo u jednoj smjeni i imamo slobodne vikende i praznike.

Koliko ljudi obično sudjeluje u radionicama/ tečajevima?

Provodimo  razne tečajeve  koje po prosjeku okupi oko 7 osoba. Trudnički tečaj gdje su pored trudnica uključeni muževi ili partneri, tečaj „Majka i dijete“gdje uvodimo nove namirnice u prehranu djeteta, također, tu su različite radionice kao za hipertenziju, zdravog mršavljenja „I love you heart“ u sklopu prevencije KVB. Svaki mjesec po mjesnim zajednicama na Labinštini provodimo u sklopu savjetovališta  mjerenje RR i GUK-a.

Nakon rođenja djeteta Vaš posao tek počinje. Što morate raditi nakon rođenja djeteta?

Pratimo psihofizičke promjene nakon porođaja, sprječavamo moguće  komplikacije kao što su npr. tromboze, mastitisa; kontroliramo međicu i lohiju u babinjače. Također, educiramo ih o pravilnoj prehrani i primjerenoj tjelesnoj aktivnosti tijekom babinja. Dajemo im savjete oko prirodne prehrane novorođenčeta, tu mislim na dojenje i pružamo im pomoć pri dojenju. Educiramo ih o općim higijenskim uvjetima i osobnoj higijeni babinjače i novorođenčeta (ortopedsko povijanje, kupanje itd.),toaleta pupka i pregled novorođenčeta  kao što su refleksi, turgor, boja kože, šupljine, fontanele, kukovi, stopala,…

Koliko općenito posjeta obavite u toku radnog dana?

Ovisno o danu.  Redovno 7 posjeta, ali nekada se dogodi da moram i više. Ovisno o hitnoći pošto u tih 7 posjeta koje sam naveo ubrajam posjete djeci, ali i starijim osobama tj. bolesnicima.

Pogled na današnje zanimanje medicinskog tehničara

Koje vještine mora razvijati dobar medicinski tehničar?

Uljudnost i ljubaznost početak je svakog liječenja, kao i dobre razvijene komunikacijske vještine. Kroz pružanje zdravstvene zaštite pojedincu, njegovoj obitelji i zajednici medicinski tehničar treba razvijati suradnički odnos. On bi se trebao temeljiti na međusobnom poštovanju i uvažavanju. Pri pružanju zdravstvene zaštite svaki bi medicinski tehničar trebao uvažiti bolesnikovo pravo na povjerljivost i privatnost.

Što je najvažnije u radu s bolesnicima?

Riječ može biti kao kirurški nož, ili će sva vrata otvoriti, ili ih zatvotiti. Kao što sam rekao komunikacijske vještine su jako bitne u našem radu. Emaptija je jedana od najljepših ljudskih osobina koju  povezujemo sa dobrotom te je izvor suosjećanja, altruizma i požrtvovnosti.

Jeste li imali neugodnosti na poslu?

Nekada sam imao mnogo više neugodnosti, a u patronažnoj službi skora pa da i nema. Ne možete uvijek svima udovoljiti.

Jeste li ikada poželjeli promijeniti posao?

Ne, definitvno ne. Trebate prvo raditi taj posao pa da doživite strast ovog posla. Kada sam radio na Hitnoj nema ništa ljepše nego pomoći čovjeku kada mu je to najpotrebnije. Bio je tu iscrpljujući rad noću i fizički napor.Sada u patronaži moj rad provodi se kroz davanja raznih savjeta koje sam stekao svojim dugogodišnjim radom.

Razmišljate li vi o napuštanju Hrvatske?

Ne. Naviknuo sam se na radno mjesto i kolegice, a i imam obitelj u Labinu tako da nikada o tome nisam razmišljao. Da sam malo mlađi možda bi razmislio i o toj opciji.

Što mislite koji je razlog da medicinske sestre tj. medicinski tehničari odlaze u inozemstvo?

Odlaze zbog nezadovoljstava u svakom smislu. Najviše zbog lošijih uvjeta rada kao što su premorenost, male plaće i nepriznavnaje njihovih kvalifikacija u hrvatskom zdravstvu.

Za kraj, što bi poručili svim medicinskim sestrama/medicinskim tehničarima koje žele napustiti Hrvatsku?

Budite prave kolegice ili kolege jedni drugima i olakšajte si svaki dan. Vidjet ćete kako zapravo vrijeme brzo prođe i kako je lijepo i ugodno doći na posao kad je dobar kolektiv i dobra radna atmosfera. Možda se vani zarađuje više, ali ima i tamo nedostataka koje mi u ovom trenutku ne vidimo. Ostanite ovdje i pomažite svojim ljudima u svome gradu.