Black Panther (2018.) – Prekrasna scenografija, kompleksni likovi i snažna poruka

Nakon komične adaptacije Ragnaroka, Marvel se odlučio na ozbiljniju ekranizaciju jednog od manje poznatih superheroja ovog kinematičkog svemira, Black Panthera. Film je pod vodstvom redatelja Ryana Cooglera, čiji smo način rada imali priliku vidjeti u Creedu (2015.), publici prikazao sve čari fiktivne Wakande i plemena koja ju nastanjuju. Upoznao nas je s poviješću i običajima ove jedinstvene države, te dao novi i detaljniji uvid u život mističnog heroja.

Prije spominjanja same radnje ili likova, moram istaknuti i pohvaliti vizualne i auditivne elemente filma. Prekrasna, šarena i raznolika scenografija stvorila je državu koja svim svojim aspektima odaje počast tradiciji i kulturi Afrike, točnije plemenima koja ju nastanjuju. Kostimi svih pet plemena Wakande rađeni su po uzorku nekoliko afričkih plemena, a uključuju raznobojne tkanine, tjelesne modifikacije ili skarifikaciju. Elementi tradicije u kombinaciji s tehnološki razvijenom civilizacijom stvaraju posebno okruženje. Ovu kvalitetu dodatno podiže ”Black Panther: The Album” Kendricka Lamara, koji je savršeno kombiniran s originalnim soundtrackom. Zbog svega navedenog mogu reći da je ovo jedan od najljepših filmova u Marvelovom kinematičkom svemiru.

Black Panther nadovezuje se na radnju Civil Wara ( 2016.), prateći novog kralja Wakande  T’Challu (Chadwick Boseman) , koji je preuzeo vodstvo nakon smrti svog oca. Kao vladar, T’Challa je dužan štiti svoju zemlju i narod kao Black Panther, no ujedno i vladati kao kralj. Suočivši glavnog protagonista sa stvarnim odgovornostima, film ga humanizira i približava publici. Njegovo nastojanje da bude dobar čovjek te ujedno i dobar kralj element je koji je prisutan tijekom cijele radnje i koji znatno utječe na njegove postupke. Ovaj postupak prikazivanja čovjeka iza oklopa ili titule ranije smo vidjeli u Thoru (2011.) i Iron Manu 3 (2013.). U sva tri slučaja, ovaj postupak pokazao se kao dobar način detaljnije karakterizacije lika.

Njegova je vladavina poprilično mirna i jednostavna, no dolazi u opasnost pojavom Erika Killmongera (Michael B. Jordan) i Ulyssesa Klauea (Andy Serkis). Ova dva negativca glavni su izvor sukoba i nemira u ovom filmu, no nažalost oboje imaju relativno malo vremena na platnu, usprkos njihovoj važnosti za priču i talentiranosti glumaca koji ih utjelovljuju. Andy Serkis ovdje je pokazao da njegov talent ne staje na motion capture ulogama kao što su Gollum ili Caesar, a njegova izvedba energetičnog i nestabilnog Klauea savršeno kontrira Bosemanovom smirenom i razumnom Black Pantheru.

Zasigurno najzanimljiviji i najbolje odrađeni lik u filmu, Jordanov Killmonger dokaz je da je Marvel još uvijek sposoban napraviti kompleksnog i zanimljivog negativca. Killmonger je po puno toga sličan Spidermanovom Vultureu (Michael Keaton), jednom od najboljih negativaca MCU-a (Hiddlestonov Loki je i dalje nedodirljiv). Njegovi postupci vođeni su realnim i uvjerljivim razlozima, a namjere i ambicije kompleksnije su uobičajenih planova prosječnih i nerazrađenih negativaca. Kao inteligentan i odlučan lik pokazao se kao dostojan protivnik za T’challu.

Killmongerovi postupci i odluke znatno utječu na glavnog heroja i dovode do određenih promjena, te se upravo zbog njega T’Challa dodatno razvija kao lik. Ovaj je postupak dobro uklopljen u radnju i odrađen na smislen način, što je još jedan dokaz njegove kvalitete. Sve navedeno stoji kao potvrda dobro razrađenog negativca, a dodatnu dubinu daje mu Jordanova izvedba, za koju nemam negativnih komentara. Jordan vješto prikazuje veliki raspon emocija, od neobuzdanog bijesa do tuge. Ostatak glumačke postave je odradio dobar posao, no smatram da ne igraju veliku ulogu u realizaciji glavne ideje i napretku same radnje. Uostalom, uz ovako dobro odrađene glavne likove ne ostaje puno prostora za isticanje.

Uz to što nas je upoznao s jedinstvenom i šarenom Wakandom te dodatno razradio lik Black Panthera, ovaj film iznio je važnu poruku o jedinstvu i suradnji te na drugačiji način problematizirao jedan od najgorih elemenata ljudske civilizacije, ropstvo i potlačenost Afroamerikanaca kroz povijest. U okviru fiktivnog svijeta iznio je stvarne probleme i na njima izgradio glavni razlog sukoba. Pokazao je dozu realnosti i osviještenosti koja se u pravilu ne očekuje od filmova o super junacima. Zbog svega navedenog nije iznenađujuće da je jedan od najuspješnijih Marvelove franšize.