Bitanga i princeza, Bijelo Dugme

I tako je došao drugi mjesec. Drugi mjesec u novih 12 mjeseci. Neki ga zovu veljača. Studenti ga zovu onaj mjesec kada ne izlazim iz kuće jer sam na dejtu s knjigama, pa kada zapravo izađu, izgledaju i osjećaju se kao vampiri i skupljenih očiju pokušavaju hodati po sunčanoj strani grada. Oni treći ga zovu mjesecom ljubavi jer je tu ono slavno Valentinovo. Dan kada se svi vole i cmok cmok cmok. Jer ostatak godine se ne računa za takve stvari, jer zašto bi? Oni četvrti primjećuju da je veljača zadnji zimski mjesec i da je zapravo jedini u godini koji ima žensko ime (mind blown, znam). Oni peti se osvrnu na Vakulu i njegove prognoze koje su progovorene s figom u džepu, a oni stariji samo mudro šute dok u jednom trenu ne kažu veljača prevrtača i tiho se povuku u svoje odaje nakon izgovorene mudrosti. Baš me zanima što će oni sedmi reći za ovaj mjesec. Ne sumnjam u to da postoji još tko zna koliko atributa koji mu se pripisuju. Jedino što je zapravo važno je koje značenje mu mi dodijelimo. Još razmišljam koji bi bio pogodan. I idealan. Hm?

U ovo doba obično dolazi drugačiji pogled na svijet. I okolinu. I zapravo bilo kakvo okruženje u koje dođemo. Nekako uvijek sve izgleda kao da je u paru. Dva psa na ulici. 4 ptice na grani (grupni dejt). Dva lista. I dva bicikla. I onaj treći koji izgleda toliko žalosno što je treći kotač. Djed koji ide svom paru i nosi buket ruža. I komentira s drugim djedom kako mu je Mara rekla da ne smije doći bez tog buketa ruža. Momčić koji jedva u svojim rukama nosi onog ogromnog medvjeda i trči preko Savskog prije nego tramvaj dođe. Sve je u paru. Ili ide svom paru. Jedan dan je u potpunosti preobrazio običnu veljaču koja je sada sve, samo ne obična.

Tko je zapravo bolja polovica? Što se točno to smatra pod boljom polovicom? Ili je možda  bolje onako filmski reći, srodne dušice? Pa, kao i sve u životu, to definiramo mi. I nitko drugi. Samo mi. Čovjek može sam sebi biti bolja polovica. Zapravo, čovjek i treba biti sam sebi bolja polovica. Tek onda će biti spreman pronaći i prihvatiti svoju ljepšu polovicu. Odnos na kojem uvijek trebamo raditi je odnos sa samim sobom. Moramo izgraditi sebe, ono što jesmo i što želimo biti. I u točno pravom trenutku, kada ćemo u potpunosti biti spremni, bolja polovica i ljepša polovica će moći postati potpuna okruglica. I tada počinje zajednička gradnja i rast.

Nekako se uvijek podrazumijeva i smatra da je ljepša polovica žena. Jer smo nježniji spol, jer trebamo zaštitu hrabrih i jakih mužjaka. A onda kada se pogleda iz drugog kuta, taj grublji spol je nekako uvijek zakinut. Nitko im ne govori da su ljepši spol, u trgovinama uvijek imaju na raspolaganju neki mali kutak koji izgleda kao da je tamo stavljen reda radi, a da ne spominjemo podatke koji kažu kako je broj muškaraca u nekim državama toliko mali da su postali ugrožena vrsta. Na kraju dana, bolja polovica i ljepša polovica su polovice kojima mi damo tu titulu. Možemo ju dati sami sebi, našoj polovici u vezi/braku koja je, kako bi rekli, poklopac našem loncu, prijatelju/prijateljici, onoj maloj živini od krznenog ljubimca koji uvijek vjerno čeka naš povratak, neka deseta osoba/životinja/nešto drugo, nije uopće bitno. Bitno je da se vodimo time što mislimo, osjećamo, želimo, sanjamo, volimo. Titule i značenja svemu u našem životu mi dodjeljujemo i mi definiramo. A svaka osoba ima svoje definicije i svoja obrazloženja i jedino što se može i zapravo mora očekivati od drugih je da to isto poštuju. Ne moraju odobravati niti itko traži odobrenje za svoje izbore, ali poštuj moje i ja poštujem tvoje i to je cijela mudrost.

Uporno pokušavam dodati neki svoj atribut ovom mjesecu, ali trenutno mi ništa ne pada na pamet. Zapravo, već neko vrijeme mi ništa ne pada pamet, osim svog onog gradiva kojeg je potrebno naučiti za ispite. Počela sam ih i sanjati. Neku noć sam sanjala izmišljene definicije nekih izmišljenih termina. I znala sam ih k’o vodu pit’. Vjerojatno samo zato što ne postoje pa samim time ne postoje ni neke točne definicije, pa sve definicije izgledaju i zvuče ispravno. To su jedine definicije koje svi više-manje moraju znati, kako bi se reklo by the book. Sve ostalo u životu je onako kako mi to vidimo, onako kako mi to definiramo. Svi imamo one nevidljive police, kojima se ne vidi kraja, s knjigama koje sadržavaju sve definicije našeg viđenja svijeta i osoba u našem životu. Knjige koje sadrže sve definicije i indekse pojmova, i vrlo vjerojatno se svakodnevno nadopunjavaju same od sebe, a mi smo pisci tog nevidljivog pera koje bilježi naša shvaćanja, viđenja i značenja.