Bekim Sejranović (1972.-2020.)

Nakon teške bolesti, 21. svibnja, umro je Bekim Sejranović. Pisac koji će u uspomenama čitatelja uvijek biti prepoznatljiv svojim stilom i zabavnim, ali mudrim pričama.

Živio je neprestano u pokretu. U razgovoru za Lupigu, komentira kako nema osjećaj pripadanja, kamo god došao. Živio je u Brčkom, Rijeci, Oslu, a ništa mu nije bilo trajno rješenje. Pisao je i o Balkanu i Norveškoj. Snimio dokumentarac s režijom Mokua Teraoke, Od Tokija do Morave. “Netko pretvara život u knjige, a ja, eto, činim obratno” govorio je Bekim.

U znak zahvale za divna djela i za uspomenu na Bekima, priložit ću preporuku na njegovu knjigu koju sam napisala ranije ove godine.

Bekim Sejranović bio je bosanskohercegovački i hrvatski pisac. Njegovo porijeklo utječe na njegova djela koja nisu autobiografije, ali imaju te elemente. Njegova knjiga Fasung objavljena je u Hrvatskoj 2002. godine. Ona prati lik u odrastanju, podijeljena je na priče i događaje. Zanimljivo je da knjiga počinje i završava pričom iz djetinjstva. U intervjuima saznajemo da su mu uistinu roditelji razvedeni kako i piše u svojim te opisuje život s bakom i djedom. Odnos s njima povezuje čitatelja s autorom jer je djetinjstvo opisano tipično za naša područja. Nekim mlađim generacijama ove priče su samo bajke.

Počinje s opisivanjem svoga kraja, zaostaloga, s tada istočne strane Europe te kako se kao mladić borio za prelazak preko Berlinskoga zida. Dotiče mentalitet tadašnje Istočne i Zapadne Europe, prednosti i nedostatke obje. Stereotipovi, alkoholizam, adolescencija i sviranje po Oslu sve su teme koje Sejranović priča s nadom da će čitatelj u njima prepoznati ironiju, ili u najmanju ruku shvatiti da nije sve tako površno. Pogotovo preživljavanje. Nakon studiranja u Hrvatskoj odlazi u Norvešku gdje se raznim poslovima pokušava održati na životu.  Ne toliko stilom, koliko tematikom, podsjeća na hrvatskoga pisca Damira Karakaša. Odrastanje podsjeća na njegov roman Sjećanje šume, a sviranje na ulici na knjigu Kako sam ušao u Europu. U svom novijem romanu Tvoj sin, Huckelberry Finn priča o svojoj ovisnosti o drogama. U ovom romanu pažnju posvećuje alkoholizmu koji se nazire i više priča. Kao i više pisaca, pisanjem o stanju alkoholičara i njihovom sviješću želi opravdati to što rade. No, nije to jedini element koji se proteže kroz knjigu pa se pomoću njih orijentiramo i shvaćamo da se radi o istom liku. Neke priče nose elemente fantastike, a neke savršeno opisuju balkanski mentalitet. Djelo je lako čitljivo, zabavno, čija tematika upoznaje mlade sa životom u bivšoj državi i prošlom stoljeću.