Antonija Mandić : „Studentima je danas lakše, a ujedno i teže jer u moru informacija često ne prepoznaju ono važno”

Antonija Mandić do sada je radila u školskoj, narodnoj i visokoškolskoj knjižnici. Kako je biti voditeljica Sveučilišne knjižnice, a ujedno i polaznica doktorskog studija Mediji i komunikacije na Sveučilištu Sjever, koje greške studenti rade pri posuđivanju knjiga, kako se prilagodila online izazovima u doba koronavirusa i što misli o popuštanju mjera vezanih za otvaranje knjižnica, saznali smo u ovom razgovoru.

Kako je biti voditeljica knjižnice na Sveučilištu Sjever?

Raditi na mladom i dinamičnom Sveučilištu, okružena kreativnim i sposobnim mladim ljudima, dobrim radnim kolegama za mene je poseban užitak i veseli me svaki odlazak na posao.

Inače sam zaljubljenik u svoju struku i iz svakog kolektiva i radnog mjesta nastojim izvući maksimalno te naučiti nešto novo. Volim raditi sa studentima jer njihov duh i nesputanost mene vraća u moje studentske dane. Kao što mogu puno naučiti od naših profesora, isto tako svakodnevno učim i od studenata, a to je ono što je posebna vrijednost ovog posla.

S obzirom na Vaš dugogodišnji knjižničarski staž, kao bi usporedili rad u Sveučilišnoj knjižnici i rad u knjižnici za građanstvo? Ima li velikih razlika?

Prije rada u visokoškolskoj knjižnici i narodnoj, radila sam u školskoj, tako da sam prošla tri različite vrste knjižnica. Svako od tih radnih mjesta ima svoju dinamiku i potpuno je različito. U narodnoj knjižnici bila sam usmjerena prema organiziranju kulturnih događanja i imala sam veći kontakt s korisnicima, u visokoškolskoj knjižnici kulturna animacija nije u prvom planu, ali zato se vrlo rado uključujem u sve aktivnosti, kao što su Dani otvorenih vrata, Festival znanosti i dr.  Na taj način ispunim i svoju kreativnu stranu te želju za organizacijom događanja. Visokoškolska knjižnica je specifična jer je težište na pretraživanju znanstvenih informacija, mjerenje znanstvene produktivnosti znanstvenika. To su segmenti koji su mi bili potpuno novi i nekako sam se bez obzira na svoju hiperaktivnost u tome pronašla onaj žar koji mi je bitan kada radim svoj posao.

Nije mi važan niti broj korisnika, niti broj knjiga, niti veličina prostora u kojem radim, važno mi je da ono što radim meni ima smisla i ispunjava me iz dana u dan energijom te mi daje mogućnost razvijanja u području struke.

U ovo doba korone svi se svakodnevno susrećemo s novim izazovima poslovanja. Kako se Sveučilišna knjižnica prilagodila tim izazovima?

Knjižnica nije prestala s radom. Sve usluge i servisi preselili su se na mrežu. Fizički sam i dalje u knjižnici, u Varaždinu i Koprivnici, samo što je kontakt s korisnicima stavljen u okvire maila.

Ono što je mene posebno razveselilo je to što je naša knjižnica vidljiva među studentima i profesorima, tome svjedočim svakodnevno odgovarajući na upite i pozive.

Koriste li studenti internetske mogućnosti pretraživanja knjižnice?

Studenti koriste ono što i koliko moraju. Nalazimo se u informacijskom i informatičkom vremenu te se vrlo lako jednim klikom može doći do velikog broja informacija. Ono što ja uvijek gledam kad vidim seminare, završne i diplomske radove je popis izvora koji se koriste. Mislim da je studentima danas lakše, a ujedno i teže jer u moru informacija često ne prepoznaju ono važno i bitno. Život i vrijeme su prebrzi pa i pažnja te posvećenost pretraživanju možda nisu toliko u fokusu. Znaju za Hrčak, Schoolar, Pitajte knjižničara i to im je dovoljno.

Koja literatura se najviše traži i koje su najčešće pogreške koje studenti rade pri posuđivanju knjiga?

Studenti se javljaju za pretraživanje literature kada imaju specifične teme za pisanje svojih završnih, diplomskih radova i seminara. Nakon tri godine uspjeli smo i napraviti bazu odgovorenih upita pa možemo brže i lakše studentima odgovoriti na njihove upite. S obzirom na veliki broj smjerova, upiti su vrlo različiti i specifični te nam često puta treba vremena da kvalitetno odgovorimo na upit.

Smatrate li da je Sveučilišna knjižnica dobro opremljena? Nedostaje li možda nešto?

Smatram da uvijek ima prostora za napredak. Ono što nedostaje je svakako čitaonica koja bi bila integrirani dio knjižnice te bi na taj način studente zadržavala u prostoru knjižnice. Što se tiče literature i nabave pratimo sve standarde te imamo dobru suradnju s gradskim knjižnicama, a  koristimo i uslugu međuknjižnične posudbe.

Na što bi posebno skrenuli pažnju pri pronalasku potrebne literature preko interneta?

Mislim da je najveći problem dostupnost svega, velika količina izvora i informacija te često nedostaje i želje i znanja da se informacije ili izvori vrednuju te studenti koriste izvore koji su nisu relevantni.

Ovih dana počinju s radom i knjižnice. Koje je Vaše mišljenje o toj mjeri popuštanja?

Puno razgovaram s kolegicama iz struke i svi su jako zabrinuti i zbunjeni, osobito kolegice iz narodnih knjižnica koje svoju aktivnost zasnivaju na organizaciji događaja. Naša knjižnica je izradila upute za korisnike koje će se postepeno uvoditi od 11. svibnja, za sada je posudba moguća samo na zahtjev uz najavu na mail. Povrat građe bit će na posebno označenim mjestima i građa će se pakirati u posebne vrećice te će prema preporukama biti 72 sata u karanteni.

Naše upute smo prilagodili prema drugim visokoškolskim ustanovama i smjernicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Važno nam je da kada krenemo postupno s uvođenjem mjera da to bude u skladu s preporukama, a za sigurnost svih nas.

Upisali ste doktorski studij na Sveučilištu Sjever. Obaveza je zasigurno na pretek, stignete li sve uskladiti?

Želja za nastavkom školovanja prisutna je već dugo u meni. Kada se na Sveučilištu Sjever otvorio doktorski studiji Mediji i komunikacije nisam niti sekundu dvojila. Smatram da je nastavak školovanja nužan za poboljšavanje rada knjižnice.  Isto tako područje mojeg interesa i moje buduće doktorske disertacije je informacijska pismenost, a to je upravo ono što svakodnevno radim i čime se bavim na svojem poslu pa je sve ovo samo jedna nadogradnja. Na kraju krajeva, smatram da je iznimno važno da cijeli život učimo i usvajamo nova znanja jer to je jedini pokretač za rast nas samih, ali i društva oko nas.