Antonela Veić: Ona

Trgla me iz sna

Pridružila mi se

I od tada

Voljeh ponovo.

Sebe, svijet, a najviše,

Nju.

Jednim dodirom osjetih

Svjetlost koja me ugasila,

Ni po čemu više nisam imala gaziti.

Put moj očišćen je,

Ruke moje uhvaćene su,

Vid moj prosvijetli stazu,

A na kraju nje,

Ona.

Susret sa srećom ili njom,

Isto je.