Antonela Veić: Odobreni grijeh

Tko  nas stavi na ovo tlo,

Tko nam da sjenu da slijedimo,

Tko postaviše prozore našeg vidika,

Tko krovove nam pomiče,

Tko učini prirodu čovjekovom,

Tko gleda dolazi li oluja,

Tko zalazi i uzlazi za nas,

Bijednike surovog mesa,

Zarobljeni u svojoj raznešenoj magli,

Iz koje duše propadaju,

Odbijajući podlogu svoju,

Skrenuvši iznad sebe,

Poluotvorenog oka,

Umorni, a koraka nema,

Uništavajući mogući spas,

Spas zarobljenog Sunca.