Anksioznost (tjeskoba)

Anksioznost ili tjeskoba je pretjerani doživljaj straha čiji uzrok nije stvarna opasnost, a od nje pati čak 10 % svjetskog stanovništva – živimo u eri anksioznosti.

Opisuje se najčešće kao konstantan osjećaj napetosti, stresa, zabrinutosti, straha ili čak panike, a u većini slučajeva javlja se kada je osoba izložena stvarnoj ili izmišljenoj opasnosti ili prijetećoj situaciji. Glavna razlika između anksioznosti i običnog straha je u tome što strah nastaje zbog realne opasnosti, dok je glavni okidač anksioznosti nejasan strah od nečeg ugrožavajućeg za pojedinca.

Osnovni okidač anksioznosti u današnje vrijeme je suvremeni život prepun obaveza i raznih rokova, svakodnevne situacije u prometu, javni nastupi, pritisak društva i obitelji te razna vlastita i tuđa očekivanja.

Iako je anksioznost sastavni dio života koji pomaže kod preživljavanja, ona postaje poremećaj kada osoba ne izlazi iz takvog stanja ili kada se javlja u neuobičajenim situacijama (primjerice u zatvorenom prostoru ili kod nekih društvenih interakcija). Vrlo često dolazi uz neke druge poremećaje poput depresije, a javlja se najčešće u ranim dvadesetim godinama i to kod žena. Za sobom povlači i niz ostalih problema poput čestih glavobolja, povraćanja ili drhtanja, pojačan osjećaj žeđi, stezanje u prsnom košu, gubljenje u poznatome prostoru, ukočenost te vrtoglavica. Također, može doći do pojave drugih simptoma kao gubitak strpljenja i koncentracije, poteškoće sa spavanjem, nedostatak volje za rad, preokupiranost te strah od najgoreg ishoda neke situacije.

Anksioznost postaje poremećaj kada ne postoji stvarna opasnost ili tek nakon stresne situacije. Uz razne načine da se osoba smiri, tjeskoba se može liječiti lijekovima (anksioliticima) ili psihoterapijskim liječenjem.

Osobe koje pate od anksioznosti ponekad imaju i napadaje tjeskobe, a tijekom napada:

1. Pokušajte otkriti koji je okidač napada anksioznosti – bitno je razumjeti koji je glavni problem koji nam stvara strah te pokušati shvatiti kako nijedan problem nije nerješiv.

2. Smirite se – sporim brojanjem do broja 10 ili brojanjem bilo čega oko sebe u trenutku napadaja skrenut ćete pozornost s glavnog problema te će smirivanje biti puno brže i lakše.

3. Smireno dišite uz pomoć dijafragme – ovakav način disanja na prirodan način potiče tijelo da se smiri te pomaže da napadaj što brže završi.

4. Opustite tijelo – kod napadaja anksioznosti dolazi do grčenja mišića u udovima i trbuhu, a opuštanje tih mišića omogućava brži protok krvi koja u sebi sadrži hormone stresa.

5. Shvatite da svi napadaji kad-tad završe – iako se u trenutku napadaja čini kako će to stanje trajati zauvijek, bitno je razumjeti da su svi napadaji do sad prošli pa će isto tako i ovaj uskoro proći.

foto: blackdoginstitute.org.au