Andrea Andrassy: Kolumnu sam dugo pisala prije nego što je postala popularno štivo - Pressedan
DRUŠTVO

Andrea Andrassy (Zagreb, 1985.) široj je javnosti poznata kao autorica kolumne „Dnevnik gradske cure“ koja svaki utorak izlazi na portalu Index.hr. Andrea se okušala u glumi, stand up-u, a mogli ste ju vidjeti i na malim ekranima kao natjecateljicu showa „Tvoje lice zvuči poznato“. Osim navedenih zanimanja, ona radi i kao community manager, prevoditelj, copywriter za brojne klijente i kao voditeljica evenata. Njezine društvene mreže broje više od 130 tisuća pratitelja koji uživaju u dobrom tekstu i fotografijama ukusnih delicija.

 

Kolumnistica, spisateljica, stand up komičarka, strastvena ljubiteljica hrane… tko je Andrea Andrassy zapravo?

-Pa zapravo, točno to, osim stand-up komičarka, time se ne bavim već neko vrijeme ali ljudi to nekako i dalje nisu zapamtili. Ja sam točno ono što se vidi na mojim društvenim mrežama, plus-minus malo maskare.

U zadnje se vrijeme ‘influencer’ navodi kao zanimanje, a Vas mediji predstavljaju jednom od njih, što Vi mislite o tome?

-Mislim da je influencer super izraz za interno korištenje među digitalcima i marketingašima, ali mislim i da je jako opasan za korištenje među klincima. Klinci ne vide što se krije iza pojedinog influencera, odnosno koliko rada ili nerada, a sve češće misle da ne moraju završiti školu i da je dovoljno da samo dobro izgledaju na Instagramu. Mislim da je super da imamo influencere, ali više sam za to da ih se naziva zanimanjima zbog kojih jesu influenceri. Fashion bloggerica, fitness trenerica, pjevačica, spisateljica… ako samo kažemo “influencer”, kao da im oduzimamo ono što stvarno rade, a mislim da je važno da se to zna.

Iako je kao dijete željela biti policajka, zatim glumica, pa pravnica ali i kirurg, kada je došao red na odabir fakulteta upisala je Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Diplomirali ste na ekonomskom fakultetu, u kojem ste trenutku shvatili da vas slova zanimaju više od brojki?

-Mislim da sam uvijek znala da me slova zanimaju više, ali kad sam upisivala fakultet, počela me zanimati i revizija pa mi se Ekonomija činila kao super izbor. S vremenom su me slova ipak nekako povukla k sebi, i jako mi je drago da jesu.

U jednom ste intervjuu spomenuli da je pisanje kao sport, koliko vam je otprilike trebalo da se utrenirate?

-Nisam sigurna, samo znam da sam u jednom trenutku primijetila da s lakoćom izbacujem stvari koje želim reći, a prije sam o njima morala više razmišljati. Mislim da je treniranje pisanja jako važno ako se time želite baviti, a meni se i dan danas dogodi da riječi jednostavno nekako teško izlaze iz mene… srećom, to najčešće znači samo da imam loš dan.

Dugogodišnje objavljivanje kolumne Dnevnik gradske cure, koje je započelo 2012. godine, rezultiralo je objavljivanje Andreine knjige istoimenog naziva koja je rasprodana u nekoliko naklada.

Za sve čiji je san pisati, koji je prvi i najvažniji savjet koji biste im uputili?

-Prvi savjet? Čitajte. Puno, stalno, svašta. Ja obožavam čitati i vidim veliku razliku u lakoći s kojom pišem u periodima kad imam vremena za čitanje. Drugi savjet? Pišite. Bez pisanja nema pisanja, što zvuči kao poprilično banalan savjet ali što više pišete, bolje ćete pisati. I još jedan jako važan savjet – pišite, nemojte glumiti da pišete. Mnogi ljudi u pokušaju pisanja zapravo glume neki stil koji smatraju respektabilnim kad je riječ o pisanju, umjesto da pišu onako kako im se piše.

Izjavili ste da kolumnu, koja izlazi utorkom, pišete ponedjeljkom navečer. Imate li uvijek inspiracije ili se nekada radi samo o poštivanju roka?

-Ima dana kad nisam inspirirana, ali mislim da je inspiracija i kreativna kategorija, i vještina. Naučila sam se pronaći inspiraciju i kad je nemam, a jedan od najvećih izazova mi je dosadan, neinspirativan dan pretvoriti u nešto što će ljudi svejedno voljeti pročitati.

Ako kliknete info na Andreinoj Facebook stranici uvidjet ćete da  pod opcijom interesi stoji „Food.“ A to da hrana ima veliku ulogu u Andreinom životu potvrđuju brojne objave ukusnih delicija kojima tjera slinu niz usta svima onima koji ju prate.

Kako uspješno izbalansirati ljubav prema hrani i dobar izgled?

-Teško. Koliko god imam sreće da mi se hrana baš ne prima koliko bi se mogla primati, toliko mi je i teško jer se u mom poslu 2 kile na kameri vide kao 7 kila. Ja osciliram, ponekad žderem kao da ne postoji sutra, ponekad se pazim, mislim da je stvar u balansu.

I za kraj, biste li se prije odrekli pisanja ili hrane?

-A mislim, čisto tehnički, odrekla bih se pisanja jer je hrana nužna. Srećom, vjerujem da nikad neću biti u situaciji u kojoj moram birati između te dvije stvari jer ih obje volim i obje me hrane.

U svoje 33 godine Andrea je postigla puno toga, okušala se u različitim vodama i ostala zapamćena. Svojim nas primjerom uči da radimo ono što volimo i trudimo se jer kako kaže „Kolumnu sam dugo pisala prije nego što je postala popularno štivo“.

?>