DRUŠTVO

Jeste li se ikada osvrnuli oko sebe u dućanu primijetivši kako se netko ponaša izrazito neobično? Uočili ste nešto nenormalno i pomislili: „Ovaj je čovjek lud!?” Radom u jednom od hrvatskih dućana dobio sam uvid u poprilično neshvatljive i ograničene navike potrošača.

Korona je skoro pa prošla, dva mjeseca nerada zbog mjera koje su nam propisali, jednog studenta mogu dovesti do prekapanja po čarapama tragajući za posljednjim novčićima. Tramvajske linije su pokrenute, stoga sam iskoristio priliku i otišao u prodavaonicu raditi. Naravno, zbog nedostatka djelatnika, što nije začuđujuće, zaposlena osoba obavlja sve što stigne.

Prije polaska na prvi dan rada povela me misao kako su se ljudi pošteno opskrbili za vrijeme vladajućeg virusa te kako će se njihovi dolasci smanjiti, kad ono, promet i dalje iznad svih očekivanja. Nacionalni stožer civilne zaštite je prije koji dan poprilično šokantno ukinuo velik broj mjera, međutim, to je očito potaknulo ljude da kažu kraj maskama i rukavicama i vrate se na svoje stare navike. Tako su vidljivi tramvaji puni umirovljenika bez maski, bez rukavica, ali se zato, vjerovali ili ne, guraju u red da što prije iskoriste tramvajski dezinficijens. U dućanima je propisano da se drže dva metra od drugih, a istovremeno se njih pet pokuša nagurati na jednu blagajnu sa željom da što im se što prije naplati pa da zatim odu doma i vrate se za petnaest minuta opet i za sat vremena opet i tako jedno deset puta u jednoj smjeni jer non stop nešto zaboravljaju.

No dobro, tužno ili smiješno s tim se čovjek da pomiriti, ali ono što slijedi me izuje iz cipela. Pogledajte samo sljedeću fotografiju i sve će vam biti jasno.

Dakle, ono što je vidljivo, to je da se netko poslužio marelicom s voća i kud će sad jadan s košticom? Ugledao je prazno mjesto te kad nitko nije obraćao pažnju samo ju je pljucnuo. Među tjesteninu.

U zadnjih tjedan dana, kada ispričam ljudima što se sve događa, oni se križaju. A pazite ovo. Kupac uđe u prodavaonicu, ciljano uzme što mu treba, ugleda nešto što bi mogao uzeti, ali se preispituje treba li mu ili ne. Ipak se odlučuje uzeti jer smatra da će mu kad-tad zatrebati. Proizvod stavlja u košaricu, krene dalje, kupuje… I sjeti se da mu to možda ipak ne treba, ali sada mu je mjesto gdje je to uzeo već predaleko… Što da radi? Imate li ideju? Imam ja.


Što da čovjek napravi s pametnjakovićima poput ovoga?

Tko se nije skrio…

A što je najlakše napraviti kad čovjek shvati da je zaboravio novčanik?

Zar treba posebno naglašavati da se to pakiranje prodaje u komadu? A kakve tek legiće znaju raditi od košarica…

Nije li okom vidljivo da košarice nisu iste i ne bi trebale ovako stajati? No dobro. Ovo je samo djelić ljudske nekulture koja ne može proći neopaženo. Ako ste se pronašli, vrijeme je da promijenite navike i pokažete malo poštovanja prema ljudima koji tamo svakako rade trostruki posao.

foto: Rafael Josip Jaić / naslovna: booksa.hr

?>