Ana Katulić, novinarka i glumica: Novinarstvo je prvo, drugo gluma, a treće jedva čekam otkriti

Ana Katulić, diplomirana novinarka iz Velike Gorice, pravu je ljubav pronašla u glumi: „Biram i radim projekte koji me privlače, koje želim, koje sama kreiram i koji komuniciraju one poruke koje želim poslati.“

Predstava „Mala poduzetnica u velikoj blokadi“ osvojila je nagrade za najbolju glavnu žensku ulogu i najbolji novi dramski tekst na Festivalu kazališnih amatera Zagrebačke županije. Razgovarali smo s Anom o njezinoj predstavi, kao i o neobičnom spoju glume i novinarstva.

Što te privuklo na bavljenje glumom ?

Znatiželja. Kroz život, a i u poslu, sam često pred nekim mikrofonom ili na nekoj pozornici, pričam, čitam, vodim…htjela sam vidjeti kako je to kad na pozornicu stane netko drugi, kad Ana izađe iz svoje zone komfora i pred publikom više nije Ana nego jedan sasvim drugi, novi lik. I tu se znatiželja pretvorila u prekrasno putovanje koje traje još i dan danas, a kroz koje, osim što učim o drugim likovima, vremenima, razdobljima i karakterima, ponajviše učim o sebi. Naravno da ima i ona druga priča o glumi koja počinje negdje u osnovnoj školi kad sam se prvi put okušala u amaterskoj predstavi. Danas sam sigurna da sam u tom trenutku pronašla svoju prvu i pravu ljubav, bez da sam to tada znala.

Kako je počela suradnja za predstavu „Mala poduzetnica u velikoj blokadi“ ?

Vrlo spontano. Romana Rožić, autorica teksta i diplomirana redateljica je moja draga dugogodišnja poznanica, a sad već mogu reći i prijateljica. Ranije smo surađivale na raznim projektima, od kojih, za čudo, ni jedan nije bio glumački. Onda mi je Romana jednog dana rekla da će za mene napisati monodramu. To je bilo pred kraj mog četverogodišnjeg školovanja u Dramskom studiju Kubus u Zagrebu. Romana se šalila da će to biti moj diplomski. Napisala je tekst, poslala mi ga, u našu se karavanu uskoro uključila i Sandra Toplek Ban, naša light majstorica i mala od zvuka i – ostalo je povijest.

Gdje si do sada nastupala ?

Najviše nastupamo u Velikoj Gorici, tu smo doma i oni nas rado zovu i primaju, a i gorička publika nas voli. Uz Goricu imamo još jednu “bazu”, a to je Buševec (selo gdje sam odrasla, a koje ima dugu tradiciju kazališnog amaterizma). Nastupale smo u Koprivnici na Festivalu izvedbenih umjetnosti i kazališta (FIUK-u), u Karlovcu, Križu, idemo skoro u Rijeku, dogovaramo i Zagreb… Moram priznati da nam je zabavno jer s obzirom na to da smo kazališna trupa u nezavisnoj produkciji, ponekad je vrlo izazovno pronaći i dogovoriti “gažu”. Ali ne damo se. Postajemo poduzetne, poput naše glavne junakinje.

Koliko se dugo baviš novinarstvom ?

Uf. Kad me netko pita ovo pitanje uvijek zaokružujem na 10 godina. Tu sam valjda stala brojati. Dugo, još od srednje škole…dakle oko 15 godina.

Kako doživljavaš novinarski posao ?

Novinarstvo je kao i gluma, kao i svaki posao – traži strast i kompletnu predanost. Ako nema žara, ako nema strasti u onome što radiš, onda nema ni rezultata. Novinarski je posao vrlo specifičan, traži širok spektar znanja, stalno učenje, podsjećanje, konstantno usavršavanje, čitanje, praćenje i neprestanu žeđ za novim informacijama. Novinar ili jesi ili nisi, mislim da pravi novinari znaju u čemu je razlika.

Prema tvom mišljenju, kakvu budućnost ima novinarstvo ?

Ja sam uvijek klasa optimist, pa ću reći da ne vidim mračan scenarij u kojem novinare proguta mrkli mrak. Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo, rekel bi Krleža u svojim Baladama Petrice Kerempuha. No, istina je da je situacija u novinarstvu (pa i svakom drugom poslu danas) loša. Novinari su slabo ili nikako plaćeni, gase se i propadaju redakcije, svi su postali zamjenjivi, kvaliteta pati na teret kvantitete, publika traži brzo, jednostavno, vijesti su se svele na tri rečenice… ali i ne samo to. Dobila sam dojam da su i mladi danas malo zainteresirani za ono što se oko njih događa, završavaju fakultet samo kako bi mogli doći do diplome, dok ih sam novinarski posao baš i ne zanima. Osim toga, čini mi se da se promijenila percepcija i stav prema poslu. Danas više nitko ne želi ni volontirati, učiti, uložiti malo više vremena. Kad se sjetim kako sam na početku bila sretna da svaki dan mogu besplatno dolaziti u redakciju i učiti od tada najboljih novinara, a današnjim generacijama se ne da raditi vikendom, sve mi žao bude.

Pronalaziš li se više u novinarstvu ili u glumi ?

Jedna mi je frendica nekoć rekla svoju teoriju kako svatko od nas kroz život ima tri zanimanja. Svidjela mi se pa sam je prihvatila. U tom slučaju, prvo je novinarstvo, drugo gluma, a treće jedva čekam otkriti. Kad je riječ o prva dva zanimanja dopuštam da se međusobno isprepliću, da ne moram birati gdje se pronalazim više već da sam i jedno i drugo ja. Ponekad zamišljam kako sam podijeljena na dvije polutke koje se na sredini stapaju u jednu dodirnu točku. Sve je to dio mog bića, Ana novinarka uči od Ane glumice i obrnuto. Puno je ljepše u suživotu. Biram oboje.

Jesi li razmišljala o profesionalnom bavljenju glumom ?

Pa ja se trudim svaki svoj nastup odraditi profesionalno, tako da se u tom pogledu glumom već i bavim profesionalno. Ali razumijem na što misliš. S obzirom na dugogodišnju edukaciju i iskustvo, jedina stvar koja me razlikuje od akademskih glumaca i glumica (profesionalnih) je diploma. I to je, nažalost, u Hrvatskoj još uvijek velika i važna stvar. Nisam time opterećena. Biram i radim projekte koji me privlače, koje želim, koje sama kreiram i koji komuniciraju one poruke koje želim poslati. To mi je važno. Da, to znači da paralelno žongliram između novinarskog i glumačkog posla, ali ispunjava me i još imam dovoljno volje i energije da se i jednom i drugom kompletno predam.

Kada možemo očekivati tvoj sljedeći nastup ?

21.4, u petak, u Palachu u Rijeci. U 19 sati. Dođite nam.