Feral Tribune – novinarstvo kao savjest društva
„Ironija sudbine, koju su tako klinički predviđali drugima, bila je u tome da su preživjeli i socijalističku represiju i Tuđmanovu autokraciju, ali nisu mogli opstati u „europskoj“ Hrvatskoj. Možda je tako i trebalo biti, Feral je svijetlio onda kada je bilo najmračnije.“
Prije 18 godina ugasio se Feral Tribune, tjednik koji je u svakom smislu pomicao granice u hrvatskom novinarstvu. Toga 20. lipnja 2008., opterećen financijskim dubiozama, sudskim tužbama i općim nerazumijevanjem društva, s fotografijom Charlija Chaplina i naslovom: „Put pod noge…“ Feral se oprostio od svojih čitatelja i zakoračio u povijest.
Feral Tribune najtemeljitiji je kroničar hrvatske državnosti, od samoga početka. Bio je glas liberalne i slobodne Hrvatske, pa i onda kada su ga neopravdano optuživali da piše i nastupa protiv Hrvatske. Baš se Feral prvi uporno i dosljedno borio protiv shvaćanja da kritiziranje predsjednika Tuđmana i HDZ-a, podastiranje dokaza o ratnim zločinima pripadnika Hrvatske vojske i obrana temeljnih prava građana srpske nacionalnosti Hrvatskoj čini štetu. Baš suprotno, Feral Tribune i njegovi novinari pružili su Hrvatskoj priliku da preispita vlastite nacionalne mitove i nakon rata ih sahrani. Nažalost, u rezultatu toga nisu imali previše uspjeha, ali povijest će ih pamtiti da su barem pokušali.
Ironija sudbine, koju su tako klinički predviđali drugima, bila je u tome da su preživjeli i socijalističku represiju i Tuđmanovu autokraciju, ali nisu mogli opstati u „europskoj“ Hrvatskoj. Možda je tako i trebalo biti, Feral je svijetlio onda kada je bilo najmračnije. Nikada prije, a ni kasnije nije bilo lista koji je na tako intelektualan, britak i beskompromisan način secirao hrvatsku društvenu zbilju i njezine protagoniste.
Feralovci su položili test vlastite savjesti – bili su novinari onda kada su mnogi u novinarstvu radije birali podložništvo i pisali panegirike vlasti. Gotovo sam siguran da u današnjem hrvatskom novinarstvu i medijskom prostoru ne postoji netko tko bi mogao nastaviti rad ili zamijeniti Dežulovića, Lucića i Ivančića. Satire u hrvatskim medijima više jednostavno nema; ako je i ima ona je plitka, prizemna i kopirana verzija nekih prošlih uspješnica. Pa ipak, iako je Feral Tribune već 18 godina mrtav, njegov duh bespoštedne istine lebdi nad današnjom Hrvatskom i ne da nam mira – kako bi nas podsjetio što nismo, a što smo mogli biti: uređena zemlja, utemeljena na vladavini prava, s demokratskom vlašću i politički pismenim građanima.
Povijest se ponavlja – korupcijske afere poput neke nove privatizacije drže nas za grkljan, ponovno se slave ratni zločinci i propale ideologije, politička scena opasno je zaglupljena i kompromitirana, a društvo je pod utjecajem društvenih mreža zaglibilo u površnosti i primitivizmu. Idealno doba za novi Feral?
