Ventimiglia, grad tradicionalne kulture

Želja za istraživanjem i avanturom odvela me u Italiju. Posjet mjestu u kojem nikad niste bili uvijek je veliki izazov.

Prihvatila sam avanturu i zaputila se u Ventimigliju, grad na granici s Francuskom. Broji oko 25 tisuća stanovnika, dakle malo više od Koprivnice. Kad me pitaju zbog čega sam se odlučila zaputiti u Italiju koja i ne slovi kao top destinacija, odgovaram: „Želja za otkrivanjem i upoznavanjem novoga.“ Vjerujem da se zanimljivosti mogu otkriti svugdje.

Upravo tako bilo je i u Ventimigliji. Prvo što se vidi pri ulasku u grad su stijene koje okružuju dio grada. To me podsjetilo na Salzburg koji se, kao i Ventimiglija, nalazi u rupi okruženoj stijenama.

Prilikom ulaska u grad neophodno je proći most ispod kojeg teče rijeka Roia. Ona se u Ventimigliji ulijeva u more. S mosta se pruža prekrasan pogled na stari dio grada, na rijeku, na drugi most, ali i na novi dio grada.

Svaka ulica ima uređenu šetnicu koju prate palme. Stil gradnje je tradicionalan talijanski, ali vidljivo je da se pokušava uklopiti moderna arhitektura.

Posjetila sam shopping centar (Commerciale Center Upim) koji se nalazi nedaleko od centra. Priznajem da sam od ponude očekivala malo više. U prizemlju se nalazi supermarket koji je gotovo prazan jer je, očito, preskup i stanovnicima. Cijene su općenito visoke, čak i ako govorimo o odjeći.

Iskustvo mi govori da je to zbog blizine Francuske koja se nalazi oko devet kilometara od Ventimiglije. Francuska je skupa država, zbog čega mnogo Francuza na jeftiniju kupovinu dolazi preko granice. S ovime sam se susrela i na granici sa Španjolskom gdje su cijene više od onih u ostatku države. Iako bi nama bilo skupo, Francuzima je opet nešto jeftinije.

Ventimigliji uvelike pogoduje lokacija koja se najviše odražava na kupovini i turizmu. Nalazi se na granici, pa je i usputno stajalište za one koji samo prolaze Italijom. Važno je napomenuti kako je grad udaljen 25 kilometara od Monte Carla koji slovi kao ekskluzivno mjesto i jedna od top destinacija u svijetu. Ova idealna lokacija čini Ventimigliju tako posebnom.

Centar grada se nalazi u starom dijelu u kojem dominira tradicionalna i pomalo oronula arhitektura. Usprkos toj arhaičnosti, mnogo je događanja koja se mogu posjetiti tijekom ljeta. Jedne večeri posjetila sam manifestaciju pod nazivom Ventimiglia Got Talent na kojoj su ljudi pokazivali svoje talente. Ugođaj je bio poseban, a mnogo okupljenih ljudi se odlično zabavljalo. Prijaviti su se mogli svi, a pjevački ili plesački talent nije bio važan. Važno je bilo zabaviti publiku kako bi se svi dobro proveli.

Na putovanju sam došla i do mora. Ono je relativno čisto, a temperatura vode je dosta ugodna. Vodu donekle rashlađuje rijeka koja se ulijeva u more, a to je po velikim vrućinama pravo osvježenje. Prekrasan je i pogled na pučinu. Samo beskrajno plavetnilo…

Pri završetku putovanja nisam mogla zažmiriti na lošiju stranu Ventimiglije. Prije svega, velik broj ljudi je siromašan ako u obzir uzmemo veličinu grada. Samo za usporedbu, imajući na umu da je to grad srednje veličine, prosjaka ima koliko i u desetak hrvatskih gradova zajedno. Na ulazu u svaku trgovinu sjedi prosjak. Tužno je što ima i mladih i starih, i muškaraca i žena.

Kao drugu stvar izdvojila bih čistoću, odnosno nečistoću. Iako se grad trudi biti uredan i civiliziran, imam osjećaj da mu nekako ne ide. Smeća ima svugdje, osim na za to predviđenim mjestima. Talijanima za utjehu, u pojedinim španjolskim restoranima viđala sam gore slučajeve. Sav otpad koji ostane za gostom baca se na pod. Nije važno radi li se o papirićima, salvetama ili ostacima hrane. Tako da ipak i nije tako loše.

Na kraju ovog putovanja otkrila sam mnogo zanimljivosti, ali i upoznala nešto drugačije. Kažu da je za putovanje, prije svega, važno imati želju i volju, a sve ostalo doći će samo.