DRUŠTVO

Još uvijek aktualan koronavirus iliti Covid-19 paralizirao je gotovo čitav svijet. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske najprije je građane upozoravao „blagim mjerama“: nema velikih okupljanja, rukovanja, ne dodirujte oči, nos, usta, lice, perite ruke najmanje 20 sekundi vodom i sapunom, prilikom odlaska u trgovinu držite razmak s ostalim ljudima barem jedan metar i tako dalje. Međutim, to nisu bile dovoljne mjere.

Unatoč svim odredbama, mi Hrvati i dalje smo masovno odlazili u kafiće i sjedili skoro pa jedni na drugima jer „tko će nama naređivati što ćemo i kako raditi.“ Vrlo često mogle su se čuti i razne druge izjave poput „to samo starije i osobe slabog imuniteta napada“, „jedna piva i doma sam, tak mogu i na poslu pokupiti“, „imam ja snažan imunitet“ i tome slično. Kako smo mi vrlo nediscipliniran narod, Covidu-19 to itekako imponira. On voli kad se ljudi okupe i bezbrižno „kafenisaju“. Gledajući tako neki dan punu terasu ljudi u kafiću u kojem radim, jasno sam mogla iščitati „krvnu sliku“ našega društva. Dolazile su majke s djecom, umirovljenici, ali i mladi ljudi uvjereni kako je ovo bezazlena situacija i da će proći sama od sebe.

„Kaj, fajrunt je?“

Stožer civilne zaštite grada Varaždina, donio je preporuku da svi kafići rade do 20:00 sati, kako bi se spriječila zaraza i širenje virusa. Nakon par dana, uslijedilo je i zatvaranje svih ugostiteljskih objekata. Prije negoli je na snagu stupila spomenuta odluka, dolazim do stola kako bih naplatila račun jer se bliži kraj radnog vremena. Za stolom je tada sjedilo troje ljudi s kojima sam pri samom njihovom naručivanju pića malo porazgovarala o stanju u državi i svijetu sada kada je Covid-19 diktator svima nama. Jasno su mi dali do znanja da razumiju situaciju i da bi za sve nas najbolje bilo da se poduzmu mjere koje su ostale države već odavno primijenile. Ali, prilikom izgovaranja one poznate „Mogu li molim vas, naplatiti račun?“, uočavam vidno iznenađena lica gostiju. Onih istih gostiju koji razumiju kako je nama, to jest meni kao konobarici i onih istih gostiju koji su znali da je novo radno vrijeme do 20:00 sati. Osim toga, uslijedilo je i pitanje: „Kaj, fajrunt je?“, na što odgovaram: „Da gospodine, fajrunt je, radimo do 20:00 sati.“ Međutim, niti na tome nije stalo: „Kak’ pa onda u Italiji kafići rade normalno?“. Kako je gospodin izgovorio tu rečenicu, ja sam zanijemila. Zanijemila od njegove gluposti. Pomislila sam „zato nam tako i je, ne zaslužujemo bolje stanje upravo zbog takvog tupavog razmišljanja i needuciranosti.“ U Italiji je do dana današnjeg umrlo gotovo 3500 ljudi od koronavirusa, upravo zbog toga što se nisu pridržavali uputa, a i zato što od početka ove grozote nisu uveli strože mjere. Da gospodine, radi nekoliko kafića u Italiji, ali zar ne vidite što se zbog takvog neodgovornog ponašanja tamo događa? U tom trenutku poželjela sam mu kupiti kartu za Italiju, ali jednosmjernu. Pa neka tamo ispija svoje „pićence“ na trgu Svetog Marka. Covid-19 je na svom vrhuncu, ali ne, najvažnije je da se ima gdje popiti kava ili pivo.

Bez kafića nema života

Također, dan prije nego što je stupila na snagu odluka o zatvaranju svih objekata, svakodnevno pri odlasku gostiju iz kafića, obavezno je uslijedilo i pitanje: „A radite sutra?“. Moj odgovor je najčešće bio da još ništa nije službeno objavljeno niti izrečeno, ali kako za sad stvari stoje, najvjerojatnije ne. Pritom su uslijedila smrknuta lica i negodovanja, kao da smo mi zaposlenici i moji „nadležni“ birali ovu situaciju. Da se razumijemo, nikome od ugostitelja nije u interesu da zatvori svoj objekt. Ljudi žive od toga, a da ne spominjem one koji još uz sve državne namete koje su dužni podmirivati, moraju plaćati i najam prostora. Vlasnici tih objekata mogu komotno staviti ključ u bravu, vrlo vjerojatno zauvijek. Isto tako problem je u tome, što je mnogim ljudima „highlight of the day“ otići u „krčmu“ i tamo „odraditi cijelu smjenu“. I sad kad su se kafići zatvorili, dolazi do „problema“: neki nemaju kamo „pobjeći“ od svoje žene (ne daj Bože da oboje obole od koronavirusa, pa da moraju zajedno biti u izolaciji, ubrzo bismo o tome čitali u rubrici „Crna kronika“), neki se „moraju“ baviti vlastitom djecom, razgovarati… Puno je tu „problema“ za neke od pojedinaca.
Stoga, smatram da je gospodin Covid-19 učinio i podosta korisnih stvari; obitelji će se više družiti i zbližiti, mnogi ljudi usvojili su ili će usvojiti naviku pranja ruku, a najvažnije od svega – porast će nam natalitet kao nikada do sad.

?>