Potrošili 18 milijuna kuna za digitalizaciju Vjesnikove arhive koja još nije ni započela!
U doba digitalnih medija kad je većina podataka o željenoj temi dostupna putem interneta, lako je zaboraviti na arhivsku građu tiskovina koje su nekad izlazile. Problem se, međutim, ne nalazi u činjenici da je prosječnoj osobi svakim danom putem interneta dostupnije sve više podataka, već u tome koliko su te informacije točne, relevantne i provjerene. Izdavačka kuća Vjesnik je tijekom velikog dijela svog postojanja izdavala jedne od najboljih tiskovina u Jugoslaviji, kao što je tjednik Danas, i prema njezinoj bi se arhivskoj građi iz tog vremena trebalo tako odnositi – kao prema građi koja obuhvaća zbirku nekih od najboljih članaka, izvješća i vijesti uopće o nekadašnjoj društvenoj i političkoj situaciji. Nešto što je vrijedno kao Vjesnikova arhiva treba biti zaštićeno, ali isto tako stavljeno na raspolaganje svim zainteresiranim korisnicima.
Problemi Vjesnikove arhive počinju 90-ih godina kada se raspala novinska kuća Vjesnik na više poduzeća. Arhiva, list Vjesnik i tiskara spojeni su 1998. godine u jedno poduzeće Vjesnik. d.d. koje je 2007. preseljeno u Hinu odlukom Sabora i Vlade. Godine 2007. novinska je dokumentacija izdvojena od Vjesnika i dodijeljena Hini gdje se trebao provesti postupak njezine digitalizacije. Za tu svrhu je Vlada odlučila izdvojiti 24 milijuna kuna. Cijeli je eksperiment trajao šest godina tijekom kojih je potrošeno 18 milijuna kuna za postupak digitalizacije. Naime, projekt nije u potpunosti proveden. Digitalizirano je svega 5% podataka. Postavlja se pitanje kako je potrošeno tih 18 milijuna kuna tijekom šest godina s obzirom da rezultata nema.
Hrvatski državni arhiv dokumentaciju je klasificirao kao Fond ”2031” i ona sadrži hemeroteku odnosno zbirku tiskovina koje su svaki dan izlazile, fotodokumentaciju te zbirke elektroničke i poslovne građe. Prebacivanje hemeroteke iz Hine, koja je od Vjesnikova zatvaranja 2007. bila zadužena za njeno čuvanje, smanjilo je medijske kritike i strah da će arhiv ostati trajno nedostupan javnosti. Hemoroteka, koja spada u jednu od najvećih na području jugoistočne Europe, je podijeljena na 14 područja, unutar kojih su radi lakšeg korištenja formirane veće ili manje tematske podcjeline. Fotodokumentacija je tijekom preuzimanja 2012. bila u najlošijem stanju, ali je HDA prepoznao njenu vrijednost te je i ona danas podijeljena po područjima i stavljena na raspolaganje korisnicima. Budući da stanje elektroničke građe znatno više od ostale dokumentacije ovisi o sredstvima, na njoj se u arhivu još uvijek radi. Međutim, ono što predstavlja najveći problem je poslovna dokumentacija Vjesnika. Ona je tijekom Vjesnikova zatvaranja nestala, a HDA još uvijek radi na njenom pronalaženju.
”Arhiv ima više lokacija spremišta, neka su i izvan Zagreba. Od prije nekoliko godina naše je glavno spremište u Kerestincu. Sve se gradivo doprema isti dan ili najkasnije idući dan na zahtjev korisnika ” – objasnila je Vlatka Lemić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva u emisiji Govornica Hrvatske televizije, te nadodala: ” U tom smislu mislimo da korisnici ništa ne trpe u korištenju.”
Arhivska građa Vjesnika dostupna je u čitaonicama na Marulićevom trgu u Zagrebu. Da bi se koristili dokumentacijom, potencijalni korisnici trebaju biti učlanjeni u HDA. Zainteresirani se za korištenje arhivske građe mogu naručiti telefonski, putem interneta ili mogu doći osobno. Novinarima, istraživačima, studentima, znanstvenicima i ostalima koji bi željeli koristiti ovu riznicu informacija, put do nje je i više nego kompliciran.
”Čitaonice su na Marulićevom trgu i lokacija spremišta nema apsolutno nikakve veze sa korištenjem gradiva iz Vjesnikove arhive.” – poručuje Lemić.
Sve bi bilo puno jednostavnije da je gradivo arhiva digitalizirano i da je projekt Hine iz 2007. godine zaživio. Lemić objašnjava kako se Hrvatski državni arhiv ne može posvetiti obradi isključivo Vjesnikove arhive te da su im potrebna veća novčana sredstva kao i veći broj zaposlenika. Hoće li Vlada koja uporno naglašava da im je problem nezaposlenosti na prvom mjestu ”dnevnog reda” prepoznati ovaj apel za pomoć i mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta?
” Vjesnikova arhiva je bila iznimno dragocjena, pogotovo mladim novinarima. Prije nije bilo Googla ili Wikipedije pa da dođete do nekih podataka. Mi smo rasli s arhivom i arhiva je rasla s nama! ” – izjavio je Zlatko Herljević, nekadašnji urednik u Vjesniku te tako još jednom upozorio na važnost Vjesnikove arhive i njene dostupnosti svima.
U vrijeme kad se stanje na hrvatskoj medijskoj sceni ne može nazvati idealnim te kad gotovo da ni ne postoje napori da se stanje u medijima promijeni, bitno je barem zaštiti arhivu koja sadrži tisuće uveza novina, članaka i dosjea iz desetak tiskovina s područja cijele nekadašnje Jugoslavije. Iako ti tekstovi izvještavaju o društvenim i političkim stanju potpuno drugačijem od današnjom, među njima se svejedno nalaze mnogi primjeri vrhunskog novinarstva. Vjesnikova arhiva ne mora nužno predstavljati samo prošlost hrvatskog novinarstva, već se njenim davanjem na raspolaganje korisnicima može potaknuti stvaranje drugačijeg i kvalitetnog medijskog izvještavanja.
U e-mailu upućenom Hrvatskom državnom arhivu postavili smo pitanje kako planiraju omogućiti dostupnost studentima koji su od državnog arhiva u Kerestincu udaljeni više od 150 kilometara ako se ne radi na digitalizaciji arhiva i je li uopće taj digitalizacijski proces konstantan. S obzirom da je ravnateljica Lemić gostujući u emisiji arhiv Vjesnika nazvala zatvorenom cjelinom postavili smo i pitanje zašto se Vjesnikova arhiva više ne ažurira novim člancima. Radi li se o nedostatku novčanih sredstava, ljudi ili možda ipak samo o nedostatku volje da se sačuva jedna bogata novinarska povijest za mlađe generacije. Odgovor Hrvatskog državnog arhiva glasi: ”Nažalost digitalizacija Vjesnikove novinske dokumentacije još nije ni započela pa u tom obliku nije dostupna. Preporučamo da popis Vjesnikove novinske dokumentacije pogledate online
te naručite gradivo koje želite koristiti i ono će iz spremišta u Kerestincu biti dostavljeno u Veliku čitaonicu… Zasad je jedini način korištenja dolazak u HDA.”
Jedini način da studenti, novinari i ostali istraživači dođu do dijelova Vjesnikove arhive, dakle, dolazak je u Zagreb. Oni koji nisu u mogućnosti doći, ostat će zakinuti za potrebne informacije. A zakinuti će, čini se, ostati i za informaciju zašto digitalizacija još uvijek nije provedena dok Vjesnikova arhiva i dalje propada.
