442 do Düsseldorfa

Kvaliteta života u Hrvatskoj bolja je nego u većini zemalja na Zapadu; „Tamo ti se po cijele dane crnči i nitko ne vodi računa o odmoru, miru i famoznim trosatnim kavama“. Da, tu priču smo svi već nebrojeno puta čuli.

Kavu na stranu, činjenica je da usprkos lagodnom životu, u RH jednostavno ne postoje adekvatne mogućnosti za mlade poduzetničke duše koje ne žele cijeli život provesti na poslu unutar kojega će po svakoj prilici ostati upravo tamo gdje su i počeli, ako, razumijemo se, i uspiju doći do tog čuvenog posla.

Kao iz filma

Maja R., 21, (podaci poznati redakciji) ekscentrična je djevojka iz Splita koja je oduvijek imala veće afinitete od onih koje joj je Hrvatska mogla pružiti. Od malih nogu sanjala je o zajednici koja bi mogla oživjeti njezine Sci-fi snove. Slučajnost je toga čuvenoga ljetnog dana očito prepoznala njezin unutarnji vapaj kada je, u potpunosti nenadano, zakoračila u ostatak svoga života prešavši sigurnosno osiguranje festivala Ultra Europe.

Govorimo o 3 godine starijem Maxu iz Njemačke s kojim je Maja na festivalu 2016. godine odmah kliknula. Srećom, Majin kavalir obnašao je unosan i vrlo fleksibilan programerski posao unutar platforme jedne od najpoznatijih video igara koji mu je tada omogućio daljnje obilaženje simpatije u Splitu. Osvojen Majinim šarmom, nakon samo 3 mjeseca veze bogati Nijemac ponukan ljubavlju odlučio se za odvažan korak preseljenja u kuću na samom sky-lineu Splita u kojoj su potom, tada još šesnaestogodišnja Maja i Max živjeli zajedno 3 godine.

Inače, Maxovo zanimanje za programiranje počelo je od njegove šeste godine kada se, igrajući na konzolu Xbox zapitao kako bi to bilo kada bi on sam mogao kontrolirati izgled i uvjete igrice s kojom se zabavlja. Do šesnaeste godine postao je fluentan u 3 programska jezika, a tada se odlučio  na otvaranje vlastitog servera .

Zapad o Hrvatskoj

Max kao osoba koja je cijeli život provela na čuvenom Zapadu priznaje kako mu Hrvatska nije mogla odgovarati kao trajno mjesto boravka zbog svoje neorganiziranosti, neprofesionalnosti i nefunkcionalnosti samih državnih organa koji su ovom biznismenu posao gotovo izjednačili s noćnom morom. Jedan od glavnih razloga zbog kojih je bio primoran napustiti državu je i javno zdravstvo RH koje je okarakterizirao kao neefektivnu i iznimno usporenu radnu jedinicu koja mu je na kraju zadala više problema nego pomoći.

Max se zbog zdravstvenih problema uzrokovanih operacijom obavljenom u KBC Splitu morao vratiti nazad u rodnu Njemačku te tamo nastaviti liječenje, a Maja, koja je bila nadomak završavanja srednje škole revno se pripremala za odlazak na Zapad.

Hrvatska o Zapadu

Maja, koja je u Njemačku napokon stigla 2019. nakon položene mature tvrdi kako nije imala većih problema glede preseljenja. Priznala je kako stariji Nijemci znaju govoriti engleski ali kako ga zbog straha i/ili manjka samopouzdanja zapravo uopće ne žele govoriti. Tvrdi kako je usvojila taj jezični stereotip, ali nadodaje kako se isto ne odnosi na mlađe generacije.

 „Moram priznati kako smatram da će mlađa generacija biti uzrok propasti Njemačke kakve mi znamo danas. Znam kako to zvuči mali nezgrapno, ali poznajem velik broj svojih vršnjaka i oni uopće nisu taj funkcionalni, organizirani i ambiciozni stereotip kakvog mi poznajemo. U Njemačkoj stopa obrazovanih ljudi polagano opada i to se izrazito primijeti promatrajući mlađe generacije; nemaju interesa za ulaganje u svoju državu već baš kao i mnoštvo Hrvata svoju svrhu traže u odlasku iz Njemačke. Dobila sam i dojam kako su oni nacija koja previše brine o tome što drugi misle, u jednu ruku će ti dopustiti dio privatnosti a u drugu će ti doći u dvorište i kopati po kontejneru kako bi saznali da li uredno recikliraš. Prigovaraju ti čak i ako ne pokosiš vrt kad i svi ostali. Mislim da bi, da mogu, brisali i pod ispred garaže koliko su uredni.“

Smatra kako su procesi za otvaranje vlastitog poslovanja i legitimacije građanstva puno jednostavniji nego u Hrvatskoj, a kao najveću prednost Njemačke navodi neopipljivi socijalizam zbog kojeg se nije potrebno plašiti ni otkaza ni beskućništva, jer tvrdi kako je to država koja brine o svojim stanovnicima.

„Primjerice, ako u Njemačkoj dobiješ otkaz ili proglasiš bankrot država će ti plaćati stan i režije, a uz to će ti slati 400 eura mjesečno za sve osobne potrebe. Čak ti plaćaju i Internet. Zapravo mislim kako je najveća razlika života ta da se u Hrvatskoj ne bih nikada usudila na poduzimanje nekih poslovnih rizika kakve poduzimam trenutačno. Imam osjećaj kako u Njemačkoj imam puno više sigurnosti i potpore.“

Max i Maja danas zajedno žive sa svojom mačkom u predgrađu Düsseldorfa te oboje djeluju kao uspješni i samostalni poduzetnici.

Izvor fotografije: Pixabay