Novinarstvo kao borba

Ponekad je novinarstvo više od posla. To poziv na mjesta koja nitko ne želi posjetiti, o kojima nitko ne želi pričati. Ono nije samo pisanje priča drugih ljudi kroz vlastite oči. Novinarstvo je ponekad surova borba za nečija prava na život. Ta borba opisana je u filmu Moj osobni rat temeljen na životu Marie Colvin.

U glavnoj ulozi je izvrsna Rosamund Pike koju smo gledali u popularnom psihološkom trileru Nestala. Ovaj puta nastupa u ulozi neustrašive novinarke Marie Colvin. Film je snimljen prema članku Marie Brenner Marie Colvin’s Private War koji je objavljen 2012. u Vanity Fairu. To je istinita priča o borbenoj Colvin koja je izvještavala sa gotovo svih velikih svjetskih sukoba od Čečenije do Šri Lanke. Željela je dati glas žrtvama koje nisu mogle govoriti i prikazati strahote današnjeg ratovanja. No tko je prava Marie Colvin koja se borila izvještavajući sa prvih crta bojišnice i boreći se s vlastitim duhovima?

Marie Catherine Colvin rođena je 12. siječnja 1956. u američkoj državi New York. Još za vrijeme studiranja na sveučilištu Yale počela je pisati za novine The Yale Daily News, a potom i za United Press International gdje je započela svoju profesionalnu karijeru. Od 1986. karijeru nastavlja kao dopisnica za Bliski istok radeći za The Sunday Times. Iste godine intervjuira kontroverznog libijskog revolucionara i političara Muammara el-Gaddafija nakon što su Sjedinjene Države napale Libiju. Izvještavala je iz Čečenije, Kosova, Sierra Leone, Zimbabvea, Šri Lanke i Istočnog Timora. Svoju borbenost za nevine žrtve pokazala je u Istočnom Timoru 1999. godine kada je, zajedno sa Ujedinjenim narodima odbila napustiti žene i djecu koju su opkolile snage Indonezije. Izvještavala je o tom događaju u svojim novinama i na televiziji, sve dok nisu evakuirani četiri dana kasnije. U ratnom vihoru Šri Lanke, 2001. izgubila je vid lijevog oka. Svjedočila je i izvještavala o ratnim zločinima protiv Tamila u toj zemlji. Njezin privatni život bio je veoma buran. Iza sebe je imala tri propala braka. Zbog ratnog izvještavanja dijagnosticiran joj je posttraumatski stresni poremećaj. Njezine riječi “Moj je posao svjedočiti posveta su istinskom, požrtvovnom novinarstvu”. Ubijena je 2012. na ulicama Homsa u dobi od 56 godina zajedno sa nagrađivanim francuskim fotografom Rémijem Ochlikomu.