2. dio: Veliko putovanje busom

Prvo odredište bio je Berlin. I danas prvo čega se sjetim je koliko su djevojke pored mene bile nezainteresirane. Zato napominjem da je puno lakše putovati s osobama koje znate. U autobus su me smjestili s 3 djevojke, 2 sestre i sestričnom.

S obzirom da Berlin nema Big Ben ili Louvre, bile su nezainteresirane za njega, ali nisu bile jedine. Doista kada se osvrnem, većini je bila bitna pozicija za fotografiranje i ništa drugo. Zato želim spomenuti bračni par koji je pristao da s njima razgledavam Berlin i žao mi je da ostatak puta nisam prošla s njima. Energija ljudi koji žele proživjeti sve na tom mjestu je nešto najljepše što možete dobiti na putu. Tako smo nakon lakše noćne vožnje stigli u Berlin. Iznenadilo me koliko raznolik grad može biti. Imala sam predrasude koje su vrlo brzo splasnule. Prvi korak na njegovom tlu bio je ulazak u park, lijepo uređen park koji je u sebi sadržavao spomenik na žrtve holokausta, a vodio je prema Brandenburškim vratima. U nastavku ulice prekrasna šetnica, ulice koje vode prema knjižnicama i muzejima, a dan je bio savršena kombinacija oblaka i sunca za divne fotografije. Meni je Europa najljepša u jesen. Kvart u kojem smo odsjeli bio je miran, ali i šareni dio Berlina s nekoliko kafića i pivnica za večernje guštanje.

Berlin je bio naše sjedište još 2 dana. Moj već spomenuti par odlučio je oba dana iskoristiti maksimalno. Posjetili smo nekoliko muzeja- Muzej urbane umjetnosti, Muzej žrtava holokausta, Muzej DDR-a, Salvadora Dalija. Povezanost u gradu je odlična (dnevna karta je oko 4 eura) , aplikacija Google Maps još bolja jer daje upute za javni prijevoz u svim smjerovima i olakšava cijelo razgledavanje.

Amsterdam

Obvezno odredište za bilo koga tko uživa u šarenilu. Grad mostova, šarenih, uskih kuća i bicikala. Prije puta u Amsterdam važno je znati da su bicikli na vrhu hijerarhije i ništa ih neće zaustaviti. Ako se čovjek na biciklu zabije u tebe, ti si kriv. Imaju svoje staze koje obično okupiraju turisti pa zvone i viču, viču i zvone. Ljudi pješaci nešto su mirniji, lagano koračaju ulicama i coffee shopovima. Njih je skoro koliko i ljudi, svaka suvenirnica nudi proizvode od marihuane, ali ništa se ne smije iznositi van iz države. Zato moraš sve iskoristiti odmah.

Glavni trg nije naročito poseban. Nalikuje na bilo koji drugi u Europi, ali zato je okružen najljepšim ulicama koje sam ikad vidjela. Svaka ima svoj most, velika stalke za bicikle i puno cvijeća. U redovima su nanizane kuće u svim bojama. Otišli smo i do kuće Anne Frank koja se po ničemu izvana ne ističe, ali prolaze trnci kad se sjetiš njene priče. Ljepše sjećanje budi mi muzej Vincenta Van Gogha koji je također jedan od simbola Amsterdama. Poput tulipana. Sjemenke tulipana smijete iznijeti van države.

London

Put od Amsterdama nije bio prenaporan iako je na brodu bilo vrlo hladno. Na putu do samoga grada nitko nije spavao jer smo se svi čudili autima na „krivoj“ strani ulice. Nije padala kiša, ali bilo je tmurno. Pravi ugođaj Engleske kakav sam i očekivala. Blijede boje kuća sa stubištem ispred njih. Malo zelenila i mnogo sivih oblaka. Cijeli London imao je izgled nekog filma.

Nažalost, ono što se počelo događati u Londonu je grupiranje i svađanje. Zbog dijeljenja sobe i čekanja u redu za tuširanje, ljudi su se sve manje podnosili. Bilo mi je teško komunicirati sa svima jer čim bih došla jednoj osobi, ona bi ogovarala drugu. Ponajviše smo se držali skupa mi koji smo putovali sami. Dio koji je vrlo važan dio putovanja koji ga uopće omogućuje je novac. Potrebno ga je podosta ako ste uzeli aranžman bez uračunatih obroka. Zato je i bio toliko jeftiniji. Ljudi često misle da putovanje košta onoliko koliko platiš aranžman, ali u stvarnosti se turisti lupaju po glavi zbog količine novca ostavljene u restoranima. U gradovima poput Londona i Pariza mogućnost uštede imate u fast-foodu i talijanskim restoranima koji često imaju jela za već od 6 eura. Takvi se nalaze izvan samoga centra, a na put do njih nudi priliku za istraživanjem mjesta.

Londonski parkovi bili su prekrasni, onaj pored Buckinghamske palače bio je poseban. Vjeverice su jele iz ruku, a sreli smo i neku vrstu pataka za koje još uvijek ne znam kako se zovu. Neki od muzeja poput British Museuma i National Gallery bili su besplatni dok je za Madame Tussauds i London Eye treba odvojiti nešto novca. Svatko zna svoje prioritete.

Mene su ipak najviše dojmili gradovi u okolici Londona. Posjetili smo Windsor, Bath, mjesto gdje se nalazi čuveni Stonehenge. Najljepši je bio Brighton koji je maleni grad na obali, pravo mjesto za alternativce. Pun grafita, dućana s indijskim začinima, marakeškom odjećom i nekoliko striparnica u nizu. Tamo je bilo obvezno probati fish and chips koji zapravo nisu ništa drugačije od našeg pohanog oslića i pomfrita u menzi. Mjesto je bilo divno, kao i ljudi.

Pariz

Prvo što sam vidjela je bio štakor. Autobus nas je ostavio u zabačenom dijelu grada. No prvi dojam nije bio i konačan. Nešto je u Parizu bilo drugačije. Svaka ulica bila je prepuna cvijeća i kafića koji odišu romantikom. Jedino što kvari dojam je količina turista, a kada bih mogla šetati sama, Pariz bih obišla cijelog uzduž i poprijeko. Svaki je dio grada poseban. Ulice su popunjavali i slikari te ulični prodavači knjiga. Mostovi preko rijeke Seine uljepšavaju Pariz do maksimuma. Popodne sam sama prošetala do Notrea Dama koji iako je oštećen, bio je veličanstven. Ručala sam u ne tako zanimljivom restoranu u kojem je tanjur njoki koštao 16 eura. Ipak, kasnije sam prolazila kroz četvrt koja je obilovala restoranima i slastičarnama pa su djevojke s kojima sam šetala pohrlile u jednu. Oduševio nas je prizor srdačnih domaćina, svirka uživo koja je uljepšavala već ionako prekrasni ambijent francuske slastičarnice.

Stigavši u Hrvatsku, prošla mi je svaka pomisao da je put bio naporan. Ovakvo nešto je predivno iskustvo koje god godište bili, a bilo nas je stvarno svakakvih. Kada bih morala izdvojiti jedan trenutak za pamćenje, bio bi to prvi pogled na klifove Sedam sestara kada sam shvatila koliko sam daleko od doma.