Tko su hipsteri i zašto ih nitko ne voli?

Vjerojatno ste već nekoliko puta čuli da su nekog optužili da je hipster ili ste možda sami nekoga tako nazvali. S druge strane, možda je baš vama netko prišao s tvrdnjom da su vaše nove hlače „baš hipsterske“. Osim ako sami čvrsto vjerujete u to da je biti hipsterom najbolji životni odabir, tu ćete kategorizaciju vjerojatno smatrati pomalo odbojnom. Međutim, nitko ne zna zašto se na hipstere gleda s podsmijehom. Isto tako, nitko nije siguran u to tko ih je izmislio i postoje li stvarno oni.

Ako ćemo vjerovati Googleu, prosječan hipster nosi la moustache – brkove. Ako se radi o ženskoj pripadnici hipsterske kulture, ona vjerojatno nosi kosu obojenu u zelenu, plavu – i to Dinamo plavu – ili ljubičastu. Jednako su česte i Barbie nijanse, a neobičnim se ne bi trebale smatrati ni ostale normalne boje. Uza sve to, Google nas uči tome da je hipsteri moraju nositi naočale. Dopušteni su modeli debelih okvira, a u iznimnim će situacijama hipsterima biti oprošteno ako požele isprobati model koji je Leonardo DiCaprio nosio u Vuku s Wall Streeta.

Internet nas uvjerava u to da svaki hipster koji drži do sebe nosi kariranu košulju, pri čemu su boje nebitne. Jednako je nebitno je li tu košulju nosio njegov djed na školskom plesu 1964. Ako krenete u lov na hipstere, vjerojatno će vas zbuniti njihove hlače. Hipsteri, naime, nose gotovo sve nijanse, krojeve i dužine hlača. Ipak, nemojte dvojiti ako ugledate nekog u žutim hlačama – Google kaže da je to sigurno hipster. Lakše ćete ih uočiti i po tome što vole nositi duže veste te šalove i marame. Što se tiče zimskog izdanja, hipstere ćete najčešće vidjeti u debelim vunenim vestama s motivima jelena i pahuljica koje im je isplela baka ili koje su od neke druge bake kupili na buvljaku.

Ako još uvijek niste sigurni kako bi hipsteri trebali izgledati, ne očajavajte. Vjerojatno ste nedavno opazili nekog tko umjesto tetovaže šahovnice, križa, kineskih slova ili grba Dinama na rukama ima – nešto drugo. To je bio hipster jer oni, kaže nam Google, nose tetovaže kakve drugi ljudi ne nose. Dakle, ako se susretnete s tetovažama životinja, trokuta, krila, cvijeća, asteških znakova, perja, hvatača snova, strelica, očiju, drveća ili tekstova poput „Too weird to live, to rare to die“, znate tko stoji pred vama. Ako ne možete pronaći tetovaže, onda potražite piercinge. Sigurno ih imaju.

Naravno, vodič Kako prepoznati hipstera u svakodnevnom životu ovdje ne prestaje. Ako imate Instagram, onda ste dosad zasigurno vidjeli fotografije nečijeg obroka. Osoba koja često objavljuje slike svoga dnevnog unosa hrane po internetskoj je definiciji hipster. Ako na slikama opazite avokado u bilo kojem obliku, budite bez sumnje – vi pratite pravoga pravcatog hipstera. Ta će osoba, nakon što pojede svoj avokado, vjerojatno sjesti na svoj bicikl iz 1977. i krenuti u smjeru obližnjeg antikvarijata. Hipsteri, naime, vole stare knjige koje nakon kupnje utrpaju u svoj ruksak iz Drugoga svjetskog rata.

Kako ne bi hrvatski narod ostavio u neznanju, mladi hrvatski kantautor Miki Solus napisao je pjesmu Hipster. U njoj daje pravi uvid u život i ponašanje prosječnoga hrvatskog pripadnika ove supkulture. Tako, naprimjer, saznajemo da njegov hipster nosi dreadlockse, studira komparativnu književnost na filozofskom, čita sve od Murakamija do Kafke, svira funk i jazz, zna sve tekstove Roberta Planta i s ekipom ide do Terranea.

Za razliku od ostalih supkulturalnih skupina, hipsteri rijetko dobrovoljno podižu ruku kad netko upita „Tko je ovdje hipster?“ Nitko se, naime, ne želi svrstati u skupinu o kojoj svi u posljednje vrijeme pričaju. Hipsteri bi navodno trebali biti sveprisutni, a opet se o njima uvijek priča u trećem licu. Vjerojatno nikad nećete susresti osobu koja će svoje donošenje laptopa na kavu opravdati izjavom: „Ja sam hipster! Hipsteri nose laptop na kavu.“ Tko je nadležan za određivanje tko je, a tko nije pravi hipster – još uvijek nije razjašnjeno.

Kad nabrojimo sve karakteristike prosječnog hipstera, dolazimo do pitanja: što je ostalo? Jeste li sada u kariranoj košulji? Ako jeste, možda ste i vi hipster. Možda ste čak nedavno na nekoj društvenoj mreži objavili sliku ručka. Velike su šanse da vi ili netko u vašoj blizini voli avokado. Vaš brat na ruci ima tetovažu sove, a vaša najbolja prijateljica na prstima ima tetovirane neke čudne hijeroglife? Oni su, barem po internetski ustanovljenoj definiciji, hipsteri. Sasvim je moguće da je i vaš svećenik – jer u smeđoj vunenoj vesti vozi staru crvenu Renolku – hipster. U vašu umirovljenu profesoricu hrvatskoj jezika, koja ujedno obožava jazz i Andyja Warhola, također možete uprijeti prstom i reći: „Vi ste hipsterica!“ Naposljetku, vjerojatno je hipster i vaš pas, i to zato jer voli jesti lignje.

Naravno, bilo bi glupo nijekati da stvarno postoje ljudi koji njeguju hipsterski izgled. Ako im se sviđaju ruksaci i leptir-mašne, zašto ne bi? Takvi su primjeri već odavno prisutni. Dok su osamdesetih pankeri u martensicama ponosno isticali svoju prisutnost, neki je neimenovani hipster podrezivao svoje brkove. Nitko ga nije dirao.

Danas je situacija promijenjena. Trendu u kojem svi nalikuju jedno na drugo, a ne povezuje ih zaluđenost određenom glazbom – dali smo ime. Nazvali smo ih hipsterima. Njihovo smo ponašanje, odjeću i fotografije na Facebooku proglasili sramotnima, plitkima i smiješnima. Ono što pritom nismo shvatili jest to da je hipstersko ponašanje oduvijek bilo prisutno. Da je prije desetak godina netko u fake krznenom kaputu vozio skateboard, proglasili bismo ga ludim. Danas vučemo osobu do sebe za rukav i govorimo joj: „Joj, vidi onog tamo hipstera.“

Ljudi su oduvijek htjeli biti zanimljivi, i to je ono što hipsteri rade. Biti zanimljiv znači nositi Adidas Superstar, imati najnovije Appleove uređaje, slušati dobru glazbu, piti dobru kavu, imati dobru frizuru, zdravo se hraniti i vježbati u teretani, čitati u tramvaju, pohađati glazbene festivale… Svima nama se barem jedna od tih stvari učinila potrebnom. Naša potreba pritom nije bila hipsterska – mi smo se samo htjeli uklopiti i biti mrvicu zanimljiviji nego što jesmo.