Kako studenti u Hrvatskoj preživljavaju studij: Troškovi, poslovi i borba za financijsku ravnotežu

Izvor: Pexels

Visoko obrazovanje u Hrvatskoj, iako formalno pristupačno, sa sobom nosi sve veće financijske izazove za studente. Osim školarina, koje u nekim slučajevima iznose i nekoliko stotina eura godišnje, studenti se svakodnevno suočavaju s troškovima stanovanja, prehrane, prijevoza, skripti, tehničke opreme i osnovnih životnih potreba. Za mnoge je studiranje u drugom gradu gotovo nemoguća misija bez dodatnog posla, pomoći roditelja ili studentske stipendije koja, u velikom broju slučajeva, ne pokriva ni polovicu mjesečnih troškova.

U većim sveučilišnim središtima poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, cijene najma privatnog smještaja često premašuju 400 eura mjesečno. Uz režije, prehranu i druge fiksne troškove, život jednog studenta lako premaši 500 do 700 eura mjesečno. Iako studentski domovi nude pristupačniju opciju, kapaciteti su ograničeni, a konkurencija velika.

Student servis

Sve veći broj studenata stoga se odlučuje za rad putem studentskih servisa najčešće u ugostiteljstvu, trgovini, skladištima ili administraciji. No i tu se postavlja pitanje kako uskladiti rad s akademskim obavezama? Iako neki uspijevaju pronaći poslove u struci, većina ih pristaje na fleksibilne, ali fizički iscrpljujuće poslove koji često negativno utječu na njihovo zdravlje i uspjeh na fakultetu.

Također, studenti sve češće razvijaju strategije štednje , zajednički najam stanova, kuhanje kod kuće, razmjena udžbenika, kupovina rabljene opreme, pa čak i limitirano korištenje javnog prijevoza. Subvencionirane menze i popusti koje nudi X-ica pomažu, ali ne mogu pokriti cjelokupne potrebe mladih ljudi koji su često primorani birati između ulaganja u obrazovanje i osnovnih životnih troškova.

Unatoč izazovima, studenti pokazuju iznimnu snalažljivost, ali i zabrinutost. Ističu kako je nužna bolja institucionalna podrška , više stipendija prema socijalnim i uspješnim kriterijima, fleksibilniji studentski poslovi te bolje povezivanje visokog obrazovanja s tržištem rada kroz plaćene stručne prakse.

Studentske izjave

Luka Čonkaš, student iz Međimurja, navodi:
“Na početku studija bilo mi je jako teško financijski se snaći. Danas bilježim svaki trošak i radim povremeno da pokrijem svoje potrebe. Roditelji mi pomažu koliko mogu, ali to nije dovoljno. Bez dobre organizacije i štednje je teško.

Renato Horvat, student iz Varaždina, dodaje:
“Radim vikendima i ponekad navečer jer ne mogu drugačije. Svaki mjesec izračunam koliko mogu potrošiti. Najveći izazov je uskladiti fakultet i posao, a pritom ostati psihički stabilan. Studentski život nije onakav kakvim ga prikazuju u serijama.”

Dok institucije sporo reagiraju, hrvatski studenti svakodnevno dokazuju koliko su prilagodljivi, ali i koliko je teško obrazovati se kad su financije stalni izvor stresa. Vrijeme je da se studentski standard stavi u fokus javnih politika jer pristup obrazovanju ne bi smio biti privilegija, već pravo dostupno svima.