Vikinzi: Što je mit, a što istina

Smrdljivi ljudi sa sjevera Europe koji pljačkaju i otimaju zemlju. Na glavama imaju kacige s rogovima, a omiljeno prijevozno sredstvo su im brodovi sa zmajskim glavama. I najgore od svega – smrde. Ne, većina toga su zablude, a sage o njima pričaju potpuno drugačiju priču.

Vikinzi, narod ranoga srednjeg vijeka s područja Skandinavije. Njihovo ime, smatra se, potječe od riječi víkingr, što bi označavalo skandinavske istraživače, no postoji više prijevoda. Zapisi o njima uglavnom potječu od redovnika i svećenika koje su pljačkali, tako da nisu uvijek imali najljepše riječi za njih. Vikinzi su također ostavljali svoje zapise u runama.

Njihova odjeća bila je jednostavna. Zbog hladnoće sjevera, tkanina je bila vunena, lanena ili od životinjske kože. Kacige s rogovima nisu postojale, a zabluda o tome dolazi iz umjetnosti i nađene kacige za koju se kasnije ispostavilo da datira puno prije ere Vikinga. Koji bi ratnik nosio rogove koje neprijatelj u borbi može iskoristiti protiv njega?

Način života

Jedan od mitova jest o tome da Vikinzi smrde. Međutim, prema nalazištima i u usporedbi s ostatkom Europe u to vrijeme, oni su bili jedan od najčišćih naroda. Na mjestima gdje su živjeli pronađene su britve, češljevi i stvari za uređivanje. Za razliku od ostalih naroda koji su se kupali jednom mjesečno – ako i toliko – Vikinzi su uživali u toplim kupkama barem jednom tjedno, a koristili su i sapun. U Codex Regius, gdje su sačuvane Nordijske poeme, jasno su napisana pravila o osobnoj higijeni.

Društvo je bilo demokratsko, što je bilo čudno za tadašnje vrijeme. Imali su skupštine i svatko je imao pravo glasa, a nazivali su to The Thing. U to vrijeme žene u Europi nisu uživale dobar položaj. Bile su u vlasništvu muškaraca, nisu smjele nositi oružje ni mušku odjeću, a čak ni muževa imovina nije bila ženina. S druge strane, žene Vikinga imale su potpunu slobodu, brinule su o financijama, mogle su se razvesti, brinule su o farmama kada bi muškarci odlazili na pohode… Žene su bile zaslužne za rad unutar kuće, a muškarci za vanjski dio. U njihovoj je kulturi bila velika sramota nauditi ženi na bilo koji način.

Divljaci sa Sjevera

Unatoč popularnom vjerovanju, većina Vikinga bili su seljaci koji su se bavili poljoprivredom, a samo je mali dio išao u pohode. Kada bi se vratili, nastavili bi svoj miran seoski život. Pljačkali su napuštena područja i samostane koje nije imao tko braniti. Zbog njihova barbarskog izgleda i ponašanja, ljudi bi često i pobjegli iz sela – umjesto da ih brane.

Njihovi brodovi bili su dugački, uski i lagani kako bi pokorili snagu mora; toliko lagani da je četrdesetak ljudi moglo dignuti brod i izvući ga na kopno. Vrh broda često su ukrašavali glavama zmije ili zmaja. Ne zbog ukrasa ili plašenja neprijatelja. Vikinzi su bili praznovjerni i smatrali su da time plaše morska čudovišta i zle duhove.

Za Valhallu!

Pogrebe su održavali ovisno o statusu u društvu. Uz ceremoniju, bili bi ili kremirani ili zapaljeni u lađi s određenom imovinom. Vjerovali su da mrtva osoba neće moći postići mir ako obred nije dobro održan.

Kada su Vikinzi došli u Britaniju, imali su svoju, pogansku religiju. Vjerovali su u više bogova i današnje nordijske mitove. Bogovi su bili jači od ljudi, ali nisu bili svemoćni, sveznajući i u potpunosti dobri. Kao i ljudi, i oni su se zabavljali, šalili, jeli te na kraju umirali. Štovali su Odina, Thora, Freyu, Tyra, Freyra, pa čak i Lokija, boga trikova i spletki.

Veliku ulogu u njihovu životu imale su Valkire, lijepe ratnice koje služe Odinu. Nakon bitke biraju tko će od poginulih ratnika doći u Valhallu gdje će jesti i piti medovinu te se pripremati za posljednju bitku – Ragnarok.