Književnost

Film i knjiga istog naziva „Grad svjetla“ donose priču o bijegu dvoje tinejdžera iz grada pod zemljom do same površine zemlje. Adaptacija filma razlikuje se od knjige, no postoje i sličnosti koje vrijedi istaknuti!

Film „Grad svjetla“ (eng. City of Ember) bio je objavljen 2008., dok je knjiga bila izdana u svibnju 2003. godine. Redatelj filma Gil Kenan započeo je svoju karijeru s animiranim filmom „Monster House“ iz 2006. Ovaj film je prema žanrovima najsličniji filmu  „Grad svjetla“ i također savršeno ilustrira pristup redatelja prema misteriju u priči.

Spisateljica knjige je Jeanne DuPrau, dok je scenaristica filma Caroline Thomson. Poznato je da DuPrau nije radila na skrpiti niti na setu tijekom filmske produkcije. Knjiga je napisana u trećem licu jednine, monolog je odsutan.  Film ima naraciju na početku i kraju priče. Jezik u oba medija je komunikativan, što znači da se ne koriste se riječi koje ne bi mogle biti nerazumljive čitateljima/gledateljima.

Likovi koji vode priču

Glavni likovi koji su prisutni u oba medija su: Doon i Lina. Razlikuju se ne samo po izgledu nego i osobnostima. Njihove razlike ne sprječavaju ih u postizanju samo jednog cilja, a to je da pobjegnu iz Embera tj. „Grada svjetla“.

U oba materijala Lina je opisana kao vedra i znatiželjna djevojka koja voli trčati. Posebice u filmu, njena ljubav prema trčanju je učinkovito vizualno prikazana.  Za razliku od Doona, Lina nikada ne kaže svoje motivacije u priči na glas. Doon kaže što želi učiniti na samom početku filma, skoro kao da obraća direktno gledateljima. U knjizi informacije su naravno prikazane na drugačiji način, jer je mediji drugačiji, ali dijalog barem zvuči prirodnije.

Na drugu stranu, Doon kao lik u knjizi ima snažnu buntovnost koja je malo utišana u filmu. Mnoge njegove jedinstvene osobnosti poput frustracije su izrezane iz filma, stoga mnogi njegove reakcije na probleme ponekad nemaju smisla. Ipak to nije nešto što može pokvariti iskustvo gledateljima, ali obožavatelji knjige će zasigurno primijetiti razliku.

Razlike i sličnosti između knjige i filma

Od knjige se razlikuje kako je opisan sam grad, ali je film i dalje vizualno učinkovit u prikazu samog grada, stoga ta zamjerka nije prevelika. Izbačeni su bili brojni likovi, ali to je načinjeno kako bi film postao dinamičniji. U knjizi likovi više igraju detektiva i pokušavaju riješiti misterije koji su im predstavljeni.

Pomoću tih misterija lako se gradi napetost. Premda su dva glavna lika ove priče poprilično mladi, pored apsolutno svih odraslih likova, Lina i Doon djeluju kao genijalci. Samo je pitanje, je su li njih dvoje uistinu toliko pametni ili su svi odrasli naprosto neobazrivi. U knjizi ovakav stav skoro pa svih sporednih likova je bio tako opisan namjerno. Čitatelji primaju time shvaćaju kako sve odgovornosti i budućnost grada pada na ramena glavnih likova.

U filmu nema nikakve određene misterije koja bi mogla držati pažnju gledatelja. Ono na što se film bazira je napetost. Glavni likovi nemaju vremena da stanu, odahnu ili barem promisle o svemu što susreću. Gledatelj može osjetiti kako je film nepotrebno ubrzan. Mnoge scene iz knjige nisu u filmu što čini složenu priču – nerazumljivom.

Autorica knjige DuPrau davala je brojne intervjue o svojim knjigama za razne blogove. Jednom prilikom je potvrdila je kako je vidjela film. U intervjuu za LillyPadGraphics DuPrau je imala više za podijeliti. Kada bila pitana za mišljenje o filmu iz 2008. odgovorila je: „Mislila sam da je grad, iako to nije bio način na koji sam ga zamislila, bio prilično divan i sviđali su mi se kostimi i gluma. Moja omiljena scena u filmu je na početku, kada Doon želi razmijeniti poslove s Linom i ona kaže: “Da! Da!” i krene trčati. Nažalost, film je izostavio scene iz knjige za koje smatram da su važne, a ubačene su scene za koje sam mislila da su nepotrebne i zbunjujuće.“

Je li ovo jedina filmska adaptacija knjige ,Grad svjetla’?

Priča koja je zamotana u misteriji jednog cijelog grada pod zemljom gotovo pa je nemoguće pretvoriti u scenariji, potom u film s lakoćom. Zasada film iz 2008. godine je jedina adaptacija ove priče, iako je autorica DuPrau napisala i izdala mnogo više knjiga. Kritike i publika nije imala dobro mišljenje o ovoj adaptaciji i postoji velika vjerojatnost kako se novija i/ili bolja adaptacija neće skoro pojaviti.

Iz knjige mi se sviđa lik Doona i kako je bio promijenjen u filmu. Primarno jer je jedna od njegovih glavnih karakteristika agresija bila izostavljena iz filma. Stoga, kada ovaj lik ima trenutke bijesa, čine se iznenadim u filmu, dok u je u knjizi ova karakteristika ne samo očekivana, nego i objašnjava mnogo njegovih postupaka. Osim toga, buntovništvo i frustracija su nešto što je ustanovljeno u knjizi vrlo rano, dok je u filmu to slabije prikazano. Lik Line, je gotovo savršeno prenesen u film, gotovo kao da je lik iz knjige prikazan oživljen na filmskom platnu.

Izvor slike: Ivana Dukarić

?>