Bilogora trail 2022

Trail trčanje je svako trčanje koje ne koristi betoniranu ili asfaltiranu cestu, već trčite po prirodi. Dok je cestovno trčanje isključivo po ravnom asfaltiranom, betoniranom ili popločenom terenu uz eventualnu promjenu visinske razlike, trail trčanje donosi razna iznenađenja, prepreke i promjene oblika terena. Borite se s kamenjem, korijenjem, blatom, skliskim lišćem, raznim kukcima, a sretnici će susresti i pokoju divlju životinju. Smisao trail trčanja je da uživate u trčanju i prekrasnoj prirodi, da boravite na otvorenom i čistom zraku. Danas je trail trčanje izuzetno popularno i diljem lijepe naše organizirane su brojne trail i cestovne utrke.

Lijepa naša Bilogora

Bilogora je visinom među najnižim gorama u Hrvatskoj, njezin najviši vrh je Rajčevica na 309 metara nadmorske visine ali prostranstvom je među većima i prostire se preko tri županije. Stoga ne čudi da obiluje brojnim prekrasnim planinarskim stazama koje su na raspolaganju brojnim planinarima, rekreativcima i trail trkačima. Da bi što više približili ljepote Bilogore drugim zaljubljenicima u prirodu organizirano je drugo izdanje Bilogora traila koje potpisuje Atletski klub Bjelovar, na čelu s predsjednikom Nikolom Kovačekom  i sportska udruga GO2 Bjelovar. Start i cilj bili su pokraj Planinarskog doma Kamenitovac koji se nalazi na 243 metra nadmorske visine a moguće je bilo sudjelovati na tri dužinom različite staze. Najkraća staza iznosila je 5,5 kilometara s najvećom visinskom razlikom do 200 metara ili tzv. žuta staza. Srednja staza ili zelena staza bila je dužine 15 kilometara s najvećom visinskom razlikom od 500 metara ajduža staza ili crvena staza, za sve ljubitelje dugih i izazovnih dionica, 24 kilometra s najvećom visinskom razlikomd 700 metara. Naravno što je visinska razlika veća to je staza teža i izvući će više atoma snage iz vas.

Dobra organizacija je pola posla

Naša manifestacija prošla je izvrsno, vrijeme nas je poslužilo, a staza je ostala suha i netaknuta. Posebnost staze ove godine je da smo uspjeli organizirati skoro pa 100 posto trail. U prijevodu, trčanje samo kroz šumu i šumskim putevima, dok smo samo na nekoliko mjesta morali pretrčati preko asfaltirane ceste da bi ponovno prešli u šumu. No, nisu bitni samo vremenski uvjeti i suha staza, bitna je organizacija. Vrijedni članovi AK Bjelovara radili su tjednima prije početka utrke, dok su brojni simpatizeri pomagali neposredno prije i tijekom utrke.

Crtao se logo, birale su se majice i medalje, naručivali pehari te slagali startni paketi. Staze su se tjednima prije proučavale i kreirale, odrađivali su se brojni treninzi i duljine su se mjerile neprestano pametni satovi su „gorili“. Staze su definirane nakon brojnih trkačkih inspekcija, kada se utvrdilo da se njima može proći, da su sveukupno dovoljne dužine, zaobišli smo sve šumske radove i sječe, kamione s pčelama na ispaši.. Nikada ne znate što ćete zateći u zadnjoj provjeri staze i uvijek se nadate da neće biti prevelikih neugodnih iznenađenja.

Logistika je zaključena, sav materijal je dogovoren i definiran. Koliko stolova, koliko pagoda, koliko skuhanog graha i koliko okrijepe. Ljudstvo je raspoređeno, volonteri koji stoje na okrjepama ili na dijelovima staze i brinu za sigurna prelazak ceste ili da trkač, uronjen u svoje misli i očaran ljepotama Bilogore, ne skrene sa staze i ne zaluta. Ljepote šume vas ponesu i za čas se lako izgubite u šumi. Za takve situacije organizirani su timovi hrabrih HGSS-ovacaoji su bili raspoređeni na kontrolnim točkama i brinuli o sigurnosti trkača.

Nekoliko dana prije početka utrke počelo se i s označavanjem staza. Postavljaju se trake za označavanje da vise s grana i pokazuju put i da otklone svaku nedoumicu kojim se smjerom kretati. Na raskrižja puteva dodatno se postavljaju transparenti s oznakom staze i smjera i tvaraju se potencijalni sumnjivi smjerovi. Poduzima se sve da se spriječi i najmanji krivi odabir puta. Naglašavaju se skretanja s puteva i kosi se trava radi naglašavanja staze. Dan prije utrke staze se provjeravaju zadnji puta, pregledava se svaki detalj i popravlja sve što je potrebno. Sve funkcionira, sve je pod kontrolom.

A sada rock and roll

Dan utrke. Sudionici pristižu i podižu svoje startne pakete. Ove godine smo odlučili da majice budu u različitim bojama pa trkači odabiru boju prilikom podizanja paketa što ih dodatno oduševljava. Najbolje su prošle roza muške majice. Vrijeme je odlično, nije prevruće, a unatoč najavljivanoj kiši… kiše nema.

Start velike i srednje utrke krenuo je u deset sati, a start najkraće utrke pola sata kasnije. Okupljene natjecatelje pozdravio je organizator Nikola Kovaček.

– Lijepi pozdrav svim natjecateljima, a i navijačima koji su došli bodriti svoje prijatelje ili članove obitelji. Želim vam puno dobrih rezultata, lijepe prirode i da se svi vratite zadovoljni i bez ozljeda! Sretno svima! Krećemo sa odbrojavanjem … deset… devet.. osam… – obratio se Kovaček natjecateljima.

Najviše sudionika je na zelenoj, najkraćoj stazi, njih 170. Sudionici su imali od 3 do 73 godine, neki su stazu prehodali, a oni najbrži istrčali za 23 minute. Na srednju stazu se odlučilo 50-ak natjecatelja i najbrži su u cilj utrčali nakon jednog sata i 18 minuta. Najtežu i najdulju stazu odradilo je 25 natjecatelja kojima je trebalo od dva do četiri sata da ju završe.

Na strateški postavljenim okrjepama na stazama volonteri su brinuli da natjecateljima ne nedostaje tekućine, da se zaslade keksima ili voćem i nastave hrabro dalje.

Nakon završetka utrke uslijedilo je druženje uz dobre priče, ples i pjevanje, a sve uz pratnju tamburaša. Kamenitovac je tog dana ugostio 500-ak zadovoljnih natjecatelja i posjetitelja koji su slavili svoj uspjeh, natjecateljski ili osobni. Neki su istrčali svoju prvu utrku, osvojili svoju prvu medalju i zauzeli mjesto na postolju u nekoj od kategorija, a neki su došli podržati svoje članove obitelji i prijatelje. Sve u svemu, lijepo i kvalitetno provedena subota!

Nastavljamo dalje

Malo smo odmorili i uskoro krećemo u novo planiranje za sljedeću godinu.

– Izuzetno smo zadovoljni kompletnom utrkom, ali i atmosferom nakon utrke. Zadovoljstvo je vidjeti toliko veselih i dobronamjernih ljudi s istim ciljem, a različitih godina u prirodi kako se bave sportom. Istaknuo bih mladu damu Ružu Milić koja je sa svojih 75 godina naša redovita natjecateljica, a vjerujemo da će nastupati još dugi niz godina. Veselimo se druženju i sljedeće godine te očekujemo još više natjecatelja i posjetitelja! – izjavio je nakon utrke Kovaček.

-Veliko hvala svim natjecateljima i ljudima koji su sudjelovali u organizaciji. Kad se male ruke slože u dobrom društvu trčati se može! –izjavio je Zoran Pajić, organizator.

Vidimo se sljedeće godine!

Fotografije: Ivana Drmić