Uncategorized

 

„Turci ido!“ – rečenica je slavnog kapetana grada iz vremena napada turske vojske na đurđevačku utvrdu, poznatiju pod imenom Stari grad. Ulama-beg, vođa Turaka, iako s velikim brojem vojnika iza sebe, nije uspio u svom naumu. Na samom ulasku pred utvrdu Starog grada nije uspio poraziti đurđevačke branitelje, čija je mudrost i lukavost bila presudna u njegovom naumu.

 

Prema legendi, iza zidina opkoljene đurđevačke utvrde nastala je glad, a vojska i narod bili su na samom rubu izdržljivosti. Ostao im je samo jedan pijetao (u Đurđevcu ga nazivaju pevčec, picek, picok) za kojeg su znali da nije dovoljan kako bi nahranio cijeli puk. Na prijedlog jedne starice, kapetan grada naredio je da se top napuni tom jednim preostalom hranom i da ga potom ispale u turski tabor, što je i učinjeno. Ulama-beg, misleći da u gradu imaju hrane na bacanje, nakon ispaljenog pijetla odustao je od opsade i napustio bojište kao gubitnik. Đurđevčane je nazvao Picokima, po čemu i legenda nosi ime.

 

Legenda u prvi plan stavlja domišljatosti i hrabrosti Đurđevčana koji s ponosom nose ime Picoka, koji je danas najzastupljenije heraldičko obilježje ovog kraja, a koje je turski vođa popratio ovim riječima: “A vi tamo pernati junaci što picekima bojeve bijete, ime Picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki! Alahu ekber!“, čime i završava ova legenda.

 

Svake godine posljednji vikend u mjesecu lipnju (ove godine je to 27, 28. i 29. lipanj), Đurđevac je grad prepun svih onih koji su voljni i željni pogledati ovaj scenski prikaz. On se odvija na istom mjestu gdje je bio i prvi puta, odnosno onda kad su Picoki dobili ime koje i danas s ponosom nose.

?>