Kako je dvije i šesnaesta ukrala muziku

Godina iza nas, koja je napokon završila, na kraju ispala je maksimalno užasna godina. Uzela nam je sve idole, sve što smo voljeli! Zašto je uzela Bowiea, Princea, George Michaela i Star Wars ženu?! Koga će nam još uzeti?!

Društvene mreže posljednjih dana gomilaju objave poput gore navedenih primjera. Ljudi su izgleda postali strašno pametni; nimalo znatiželjni, no strašno pametni. U današnjem trendu prepakiravanja svega i svačega gubimo pojam o stvarnom vremenu i onome što nam se pruža. Kada nam je ta ‘prokleta’ dvije i šesnaesta uzela Bowiea, svi smo postali veliki znalci i poznavaoci njegove diskografije.

Isto što se događalo s Prince-om, danas se događa s Georgeom Michaelom. Zašto se pretvaramo u kulturu u kojoj se nasilno moraju cijeniti sve stvari koje ponajviše žive na staroj slavi? Zašto čovjek koji nikada nije poslušao niti jedan album bilo koje nazovimo legende danas ima strašnu potrebu o komentiranju njegovih uspjeha za koje je ionako čuo na televiziji, recimo u RTL-ovoj emisiji SVE U ŠEST?

Pa zato što je to danas kul. Kul u punom smislu te riječi iako joj u ovom slučaju možemo dati novo značenje, kulturno ulizivanje. Danas svi moraju znati kako nismo običan puk koji nije kulturno osviješten ili ne daj bože nema sluha, ne prepoznaje dobru glazbu ili film. Očito svi moraju znati da svakodnevno preslušavamo i gledamo samo klasike, da znamo tko je taj čudesni David B. koji se baš zbog toga vjerojatno okreće u grobu.

U svemu tome vidim samo hrpu prenemaganja, kao baš smo si važni. Kako bi se kulturno uzdigli kao što to toliko uporno želimo, moramo otkriti nove stvari koje ćemo učiniti kulturnima i kultnima. Prepakiravanje nema smisla. Slušanje i gledanje već priznatog i odgledanog ne određuje nikakav društveni ili kulturološki status, pogotovo ako se toliko prozirno pretvaramo da to radimo. Sve je to podosta tragikomično. Bog zna da danas stvarno ima mnogo prekrasnog, kvalitetnog, novog i neotkrivenog materijala.

Glave se uporno zabijaju u pijesak, jer što bi se desilo da objavim nešto što drugi neće prepoznati, a znam da s jednim Princeom ne mogu fulati. Pronalaženje nečeg novog predstavlja se kao ekvivalent Tantalovih muka, no to nije tako. Samo smo se pretvorili u prozirno društvo pozera.