SPORT

Prije nešto manje od godinu dana, Milan je doživio svoj krah. Nemoćni Donnarumma, torpediran od strane Atalante, pet puta je vadio loptu iz svoje mreže. Posljednji i jedini takav poraz u talijanskoj ligi, Milan pamti iz sezone ´97/98, kada je istim rezultatom ponižen od Rome predvođene mladićima poput Baggia  i Totija. 

Navijači Milana bili su ogorčeni odlukom uprave da nakon 7 kola na mjesto Marca Giampaola, stave Stefana Piolija.  Ogorčenost nije uvjetovana odlaskom Giampaola, nego baš suprotno, dolaskom Piolija. Očekivali su navijači Milana  renomirano trenersko ime poput Allegrija i Pochettina. No nisu ga dobili.

Piolija u Milanu nije čekala dobrodošlica, Rossoneri su se na  društvenim mrežama udružili pod heštegom #PioliOut. Nezadovoljstvo je otišlo do te mjere, da je #PioliOut u jednom trenutku  bio peti najkorišteniji hešteg na Twitteru. Nedostatak kurtoaznosti i povjerenja, koje je dobio Pioli, rezultirao je osvajanjem 12 od mogućih 30 bodova u njegovih prvih 10 utakmica.

Šesti siječnja 2020. godine, na San Siru se okupilo nešto manje od 60 tisuća navijača. Milan je nakon povijesnog poraza od Atalante, ugostio ekipu Claudia Ranierija, Sampdoriju. Iako je Milan uz Inter, bio najposjećenija momčad lige, ovakav posjet nakon onakvih rezultata bio je iluzoran.  No, posjećenost ipak nije uvjetovana nekom ludom podrškom navijača, koji su na stadion došli unatoč katastrofalnim rezultatima.  Došli su oni zbog svog miljenika. Miljenika koji je prije nešto više od 7 godina otjeran iz kluba, koji je nakon njegovog odlaska, slijepo lutao tražeći put do stare slave. Zlatan Ibrahimović predstavljao  je posljednju nada Milana. Dovođenje igrača, koji se bliži četrdesetima, mnogi su okarakterizirali kao potez iz očaja.

Dolaskom Ibre, stvari su donekle krenule na bolje. Do početka korone, Milan je s Ibrom u svim natjecanjima,  u prvih 12 utakmica, ostvario učinak od 6 pobjeda, 4 neriješena rezultata  te dva poraza. Nije to opet bilo ono što su navijači očekivali, ali bilo je kud i kamo bolje od početnog dijela sezone te je ulijevalo nekitračak nade u bolju budućnost.

Ironično, bolja budućnost Milana, krenula je pojavom korona virusa. Karantena, na koju je cijeli tim bio prisiljen, očito da je dobro utjecala na izabranike Stefana Piolija, te su osnaženi timskim duhom, u lipnju krenuli u nastavak sezone.

Nestvarno zvuči podatak da su od tada, pa sve do danas,  Rossoneri u svim natjecanjima 21 put izlazili s terena kao pobjednici, 7 puta je bilo neriješeno, a samo jedan put i to u grupnoj fazi Europske lige, Milan je bio poražen.

Danas, godinu dana odmaka od kraha protiv Atalante, Milan je prva momčad Serie A. U prvih deset kola, ne znaju za poraz. Ovako furiozan start,  ne pamti  se još od sezone ´92/93., kada su okosnicu tima činili igrači poput Van Bastena, Maldinija i Gullita.

Okosnicu današnjeg tima uz iznimku Ibre, ne čine ni približno tako zvučna i etablirana imena. Dolaskom Ibre, redom su proigrala pojačanja poput Rebića, Bennacera i Saelemaekersa. Proradili su i igrači, koje se jako dugo čekalo. Kessié, koji je nekada briljirao u Atalanti, konačno je takvu igru  počeo implementirati i u Milanu. Osim njega proigrao je i turski veznjak Calhanoglu, koji  ponovno liči na onog sebe iz vremen dok je bio prvotimac Bayer Leverkusena. On se uz Bennacera se afirmirao kao glavni organizator igre i jedan je od najvažnijih kotačića novog Milana. Obrana Milana, koju čine Romagnoli, Hernandez i Calabria, dobila je dodatnu stabilnost dolaskom Kjaera. Temelj te obrane naravno čini prvi golman Italije, Gigio Donnarumma. Milan spada među najmlađe momčadi lige, pa su tako ne računajući rezervne golmane, samo Ibrahimović i Mussachio stariji od 27 godina. Talentirani mladići poput Haugea, Diaza, Leaoa i Tonalija, dobra su uvertira u neku svjetliju budućnost Milana. 

Sadašnjost Milana ipak nije u znaku tih mladića. Slavu im je ovoga puta ukrao starac.Čudesno zvuči podatak, da je Milanov potez iz očaja, igrač koji je zagazio u 40 godinu, trenutno najbolji strijelac, a po mnogima i najbolji igrač Serie A. Zlatan igra fenomenalno, zabija pogodak svakih 52 minute i trenutno je najvažniji igrač Milana. Zlatan je sa sobom, osim igračkih kvaliteta, donio i one psihološke. Zlatan je rođeni pobjednik, uvijek je najbolje funkcionirao kada bi mu bilo najteže, uvijek je bio najbolji onda kada bi ga svi otpisali, pa tako i sad. Švedski starac balkanskih korijena vodi Milan ka povratku na onaj stari put, na ono staro mjesto, gdje ga je taj isti  starac i ostavio 2012. godine. Mjesto među elitom. Mjesto u Ligi prvaka.

Dalo bi se govoriti o tome, je li nerealno i prerano donositi zaključke o Milanovom 19. Scudettu. Milan možda objektivno nema najbolji i najspremniji kadar. Nemaju realno ni najboljeg trenera, a ni najviše novca za neka iracionalno skupa zimska pojačanja.

No, ono što svakako imaju je timski duh. Milanova svlačionica diše jako dobro, osjeti se dobra kohezija među igračima, što se na koncu i reprezentira na  travnatim terenima. Nastavi li ga to krasiti i dalje, Milan bi ozbiljno mogao pretendirati za naslov i prekid Juventusove devetogodišnje dominacije.

?>