ŽIVOT

Kako upravljati vlastitom anksioznošću? Kako se ugodnije osjećati prilikom spontanog javnog istupanja? Kako se riješiti tog neugodnog osjećaja prije javnog nastupa? Samo su neka od pitanja  na koje odgovara Matt Abrahams u predavanju „Think fast, speak smart“ na TEDx-u.

Abrahams je profesor komunikologije na američkom sveučilištu Stanford Graduate School of Business, a ujedno i autor knjige Speaking Up Without Freaking Out. Abrahams govori o anksioznosti kao glavnoj prepreci u uspješnom spontanom ili planiranom javnom govoru i navodi tri koraka za upravljanje anksioznošću. Publika se osjeća neugodno kad pred njom govori nervozna osoba i sukladno tome ne može kvalitetno upiti poruku tog javnog nastupa, što je u konačnici cilj svakog govornika.

PRVI KORAK

Prvi korak ka rješavanju tog problema je njegovo osvješćivanje. Spoznaja da je anksioznost najnormalnija stvar koja se događa svima i sasvim je prirodna pojava neće nužno smanjiti njezinu razinu, ali  će spriječiti da stvari potpuno izmaknu kontroli.

DRUGI KORAK

Drugi korak je spoznaja da govor pred publikom nije performans već razgovor: „Kad nastupate, znate da postoji pravi način i pogrešan način. (…) Ali kad javno govorite, ne postoji pravi način. Sigurno postoje bolji i lošiji načini. Ali ne postoji jedan točno određen način.“ Za ovaj korak predložio je nekoliko savjeta, kao što su pitanja na početku izlaganja, kako bi se publika osjećala uključenom i korištenje razgovornog stila kojim se govornik približava skupini pred kojom govori.

I zadnje, „budite u trenutku, ne brinite se za budućnost“. Često ta tjeskobna briga nad ishodom govora, kolokvijalno rečeno, pojede govornika. Tu Abrahams savjetuje da, ako se radi o planiranom javnom izlaganju, netom prije izlaska na pozornicu izlagač treba pokušati sabrati misli i fokusirati se na bilo koji način. Slušanje muzike, kratka vježba ili ponavljanje jezikolomki samo su neki od trikova za postizanje maksimalne koncentriranosti.

„NE SABOTIRAJ SAMOG SEBE“

Za kraj je naveo pet smjernica za opušteniji, a samim time i uspješniji spontani javni nastup. Prvo, „ne sabotirajte sami sebe“. Perfekcionizam u spontanim situacijama sam koči. Drugo, promjena stava. Javno istupanje je prilika, a ne prijetnja. Ovakav promijenjen pristup omogućava veću slobodu u izražavanju, za razliku od prijašnjeg stava u kojem javni govor predstavlja opasnost, situaciju u kojoj će osoba, ograničena strahom, davati svoj minimum. Zatim, aktivno slušanje, fokusiranje na sugovornika, a ne polovično slušanje u kojem osoba, umjesto da sluša, već unaprijed smišlja repliku. I za kraj, strukturirana priča. Struktura utječe na efektivnost procesiranja informacija. Ona oslobađa mozak od dodatnog intelektualnog tereta i omogućuje lakše prisjećanje. Postoji nekoliko vrsta struktura koje pomažu u konstruktivnom slaganju misli, one se mogu naučiti i onda primjenjivati u raznovrsnim prilikama. 

?>