SPORT

Od malog pitomog mjestašca u blizini Poreča, imena Kaštelir, pa do svjetski poznatog Marseillea. To je životna priča mladog, izuzetno talentiranog porečkog rukometaša, 20-godišnjeg Ivana Filipovića.

Prošao je kroz sve mlađe selekcije hrvatske rukometne reprezentacije, što dovoljno govori o kakvom se talentu radi. Svojim sjajnim igrama u dresu RK Poreč, namamio je francuske stručnjake koji su se pobrinuli da dođe u njihovu zemlju, njihov klub. Točnije, klub imena Pays d’Aix. Na prvu, ime koje ćete teško izreći točno iz prvog pokušaja, no ime koje znači nešto u svijetu rukometa. To je klub koji je posljednje dvije godine proveo u europskim natjecanjima, a kad se uzme u obzir da nastupaju u francuskoj ligi, koja je uz njemačku, najjača europska liga, onda je to velika stvar. A u tu momčad uskoro stiže naš Ivan Filipović. Razgovarali smo s Ivanom o njegovim rukometnim počecima, reprezentativnoj karijeri, budućnosti u Francuskoj i ostalom.

Dolaziš iz prekrasnog malog mjesta u blizini Poreča, po imenu Kaštelir, koje nije poznato po vrsnim rukometašima. Kako si se, uopće, zaljubio u rukomet?

Od malih nogu volio sam sve što uključuje loptu, pa sam već s pet godina krenuo na nogomet, no izgradnjom sportske dvorane u Kašteliru i pojavom rukometa počeo sam paralelno trenirati oba sporta. Radi većeg broja putovanja i turnira odlučio sam se na rukomet, a kasnije je to preraslo u veliku ljubav.

Kako si dospio u RK Poreč, koji je izuzetno cijenjen u hrvatskim rukometnim okvirima?

Kada sam već prešao u malo ozbiljniji način igranja rukometa, moji roditelji donijeli su odluku o mom prelasku u RK Poreč jer su smatrali da tamo mogu ostvariti veći napredak u igračkom smislu što se na kraju uspostavilo dobrom odlukom.

Kako to da si odlučio igrati na poziciji lijevog vanjskog? Visok si 185 cm, a vanjske pozicije uglavnom su rezervirane za više rukometaše.

Prirodna pozicija mi je srednji vanjski i kroz sve mlađe kategorije igrao sam na toj poziciji. Ulaskom u seniorsku momčad paralelno sam igrao na obje pozicije, no spletom okolnosti svoje mjesto pronašao sam na lijevom vanjskom. Na kraju se to pokazalo dobrim rješenjem, a vlastita visina nije me previše sputavala.

Izvor: Glas Istre

DOLAZAK MEĐU ZVIJEZDE

U dresu Poreča, jesenas si odigrao europske dvoboje s francuskim Pays d’Aixom. Ti susreti EHF Cupa lansirali su te u jednu od najjačih europskih liga, francusku. Kako si saznao da su Francuzi zainteresirani za tebe?

Iskreno, sve se dogodilo nekako brzo i neočekivano. Saznao sam od pojedinih ljudi iz kluba da su Francuzi bili zainteresirani za mene i sve je ostalo na tome. Dolaskom u Zeppelin – Athlete Management agenciju, dogodio se kontakt s Pays d’Aixom i sve je bilo već brzo dogovoreno.

Od sljedeće sezone član si francuskog prvoligaša. Kad imaš u planu krenuti put Marseillea i jesu li ti tvoji budući domaćini otkrili kako će izgledati novi život tamo?

Posljednje informacije govore kako bih trebao poći krajem srpnja. Trebao sam krajem svibnja otići u Francusku na par dana kako bi se upoznao sa životom koji me čeka ondje te s Upravom i igračima, no zbog trenutne situacije s koronavirusom, ostavili smo to za srpanj.

Velike zvijezde europskog rukometa bit će ti suigrači u Pays d’Aixu: francuski reprezentativci William Accambray i Samuel Honrubia, bivši Zagrebov igrač, Darko Cingesar, a točku na i velikih imena stavlja trener, legenda francuskog rukometa, Jerome Fernandez, kojem će praviti društvo trener koji je s Nantesom stigao do finala Lige prvaka, Thierry Anti. Jesi li svjestan s kim ćeš dijeliti svlačionicu?

Pa sigurno je to kako mi je još veća motivacija kad čujem da me čekaju dva velika trenera u istom klubu. Uistinu me zanima kako izgledaju njihove metode i treninzi, a još više me veseli da ću dijeliti svlačionicu s osobama koje pozna čitavi rukometni svijet.

Dugogodišnji si član mlađih selekcija reprezentacije Hrvatske. Kako komentiraš odgodu velikog broja sportskih natjecanja uzrokovanu pandemijom, uključujući i Europsko juniorsko prvenstvo na kojem si trebao nastupiti s reprezentacijom nadolazećeg srpnja?

Žao mi je zbog svega što je donijela pandemija, pa tako i zbog odgode većine sportskih natjecanja. Želio sam završiti posao u Poreču kako treba i oprostiti se od te divne ekipe i u sportskom smislu. Što se tiče juniorskog Europskog prvenstva, ono je trebalo biti održano baš u Italiji, koja je jedna od najpogođenijih zemalja pa je odgoda bila nužna, no nadam se kako će stvari krenuti na bolje i da će se normalno održavati u budućnosti.

Tvoja „juniorska“ reprezentativna karijera trebala bi završiti iduće godine Svjetskim juniorskim prvenstvom u Mađarskoj. Vidiš li se jednog dana u dresu A selekcije?

Zasigurno bih volio jednog dana zaigrati za A selekciju i sigurno je kako ću težiti k tome, no preduvjet je taj da se što prije dokažem u Francuskoj, a za dalje ćemo vidjeti.

BARCELONA JE SAN

Tko ti je najbolji aktivni rukometaš i zašto?

Sigurno bih svrstao Duvnjaka u sami vrh jer u tim godinama toliku želju pokazivati za klub, a pogotovo za A selekciju, uz veliku dozu konstantnosti, to mogu samo najbolji. No ne bih želio izostaviti Norvežanina Sandera Sagosena koji s 24 godine u nogama pokazuje fenomenalne igre već dulje razdoblje.

Tko ti je najbolji rukometaš ikada i zašto?

Uz dužno poštovanje gore spomenutoj dvojici, smatram kako je Nikola Karabatić najviše od svih igrača pokazivao najkompletniju igru u svim rukometnim segmentima.

Uz profesionalno bavljenje rukometom, student si prve godine menadžmenta sporta i sportskih djelatnosti na Libertasu. Kako ti je prošla ova „nezaboravna“ godina na faksu i imaš li u planu nastaviti sa studijem u Francuskoj?

Što se tiče fakulteta, trenutno je u „zamrznutom“ stanju. Mislim kako je to najbolje rješenje u ovakvoj situaciji s obzirom na to da ću u novoj sredini krenuti s tečajem francuskog jezika kojem se želim posvetiti, a za kasnije ćemo vidjeti.

U kojem klubu ti je najveća želja zaigrati jednog dana i koji rukometni uspjeh sanjaš ostvariti?

Najviše bih volio zaigrati za Barcelonu. Sviđaju mi se već dugi niz godina i odgovara mi njihov stil igranja, a i grad je predivan. Što se tiče rukometnih uspjeha, naravno da bi ih volio što više ostvariti sa A selekcijom, ako to jednog dana bude moguće. Odmah iza tog je biti prvak Europe s nekim klubom. Mislim kako je to san svakog igrača. Treba maštati, tko zna što nam život nosi.

Izvor: Facebook
?>